Kćerke su već dovoljno odrasle da me zapamte, mislila je, daj što više slika sa Pavlom, da me se najmlađe dijete po njima sjeća.
Od onog dana kada joj otkriše bolest, istu onu tešku od koje joj je preminula majka, dva puta je prevalila put od pomirenja s grobom i sudbinom da će njeno troje ostati siročići, i natrag u uobičajen život. Evo je danas žive, zdrave, vedre, nasmijane. Pobjednice. Slavi zdravlje. Aktivno se bori da jedna terapija za liječenje karcinoma dojke bude dostupna i kod nas.
– Kako mi je majka preminula od karcinoma dojke i kako sam znala da ova bolest može da bude nasljedna, redovno sam išla na kontrole. Kada sam 2014. prestala da dojim najmlađe dijete, primjetila sam promjene u dojci. Otišla sam na pregled, a ultrazvuk je pokazao fibroadenome, dobroćudne tumore – počinje svoju ispovijest Rada Nikolić (44), piše Blic.
Izvještaj ljekara ne bi zabrinjavajući, ali u Radi, nemir, crv sumnje. Umjesto spokojnog sna, noćne more. Nije mogla da iščeka šest mjeseci do kontrole, otišla je poslije četiri. Ni tada ultrazvuk ne pokaza ništa alarmantno.
– Našli su da su se fibroadenomi uvećali, ali da me ne ugrožavaju, i zakazali novu kontrolu za pola godine. Nisam htjela da čekam, odmah sam zamolila dr Maju Gulan, hirurga iz Užica, da me operiše. Čuvši da ne mogu da spavam od brige, odmah je zakazala intervenciju – nastavlja Užičanka.
Operacija je otkrila pravo lice bolesti. Tek kada su izvadili tumore, ispostavilo se da nisu dobroćudni nego oni drugi. Bili su, kaže Rada, tako zamaskirani, da ih ultrazvuk nije mogao prepoznati.
– Počela sam da razmišljam o najgorem. Život mi se naglavačke okrenuo. Pavle je tada imao 20 mjeseci, mlađa kćerka Nina pet, a starija Nađa osam godina. Povezivala sam svoju sa sudbinom moje majke, mislila kako će moja djeca sutra bez mene. Po povratku kući kreće redovno fotografisanje s Pavlom, da moj sin ima uspomene. Kćerke nisu znale o čemu se radi, ali sam smatrala da će me se one sjećati i bez previše slika – govori Rada Nikolić.
Još dok je ležala u bolničkoj postelji došla joj je posjeta iz Savjetovališta “Jefimija” za žene s invaliditetom oboljelim od raka dojke. Poučene svojim iskustvom pružile su joj podršku, rekle joj da ne smije da klone, ubijedile je da rak dojke može da se preživi, naučile da bolest prihvati prije nego što krene da je liječi.
– U “Jefimiji” postoji zdravstvena, psihološka i psihoterapeutska podrška. Žene iz Savjetovališta su me ubijedile da moje emocije ne treba da rade na problemu, nego na rješenju. Nastavila sam da živim opuštenije nego prije otkrića raka, nisam dozvolila da mi bolest kroji život – sjeća se ona.
Komandovala je prkosno svojim životom naredne dvije godine, a u međuvremenu je šest puta bila na hemoterapijama i 25 na zračenjima. A onda novi šok. Ljekari su joj našli metastatske promjene na karlici. To saznanje mnogo teže je podnijela nego otkriće osnovne bolesti.
– Prvi put su me stigli bolovi i nemoć. Osjećala sam da me stiže smrt, spora i bolna. Otkazala mi je noga, više nisam mogla u šetnje s djecom. Bolest je planirala moj život. Prepisano mi je 18 zračenja u Kragujevcu. Tu sam upoznala dr Ivanu Rosić, divnu ženu kraj koje sam osjećala sigurnost i koja mi je ulivala vjeru da ću preživjeti – priča Rada.
Ljudski je da čovjek kad prepričava ličnu dramu zamuca, proguta knedlu, uzdahne, zaplače. Ne, Rada govori kao iz topa, bez tačke, predaha. S osmijehom i optimizmom na licu. Pobjednički.
Drugi put se iz ponora, priznaje, digla mnogo teže nego prvi. “Na površinu” su je opet izvukle žene iz “Jefimije”. Ali, prije svega porodica. Suprug Dejan i troje djece.
– Tumor na karlici se dosta smanjio, više ne osjećam bolove. Ne razmišljam o njemu. Prihvatila sam ga kao najboljeg neprijatelja. Znam da je prisutan, podsjeća me da je tu, ali ga se ne plašim – kaže gorda majka.
Nije slučajno odabrala ovaj trenutak da razglasi svoju sudbinu. Pomaže drugim ženama sa nedaćama istim koje je prebrodila, a to čini kao aktivistkinja “Evropa Dona Srbija”. Ova organizacija vodi kampanju „Neustrašive“ sa ciljem da se i u Srbiji uvedu inovativni lijekovi koji se svuda primjenjuju.
– Tražimo da sve pacijentkinje sa HR pozitivnim/HER2 negativnim metastatskim karcinomima dojke dobiju inovativnu terapiju, koja direktno utiče na ćelije kancera, i da ona bude na listi lijekova koji se izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja. Srbija je uz Makedoniju jedina država u Evropi koja te lijekove nema na pozitivnoj listi. Apelujem i molim Ministarstvo zdravlja da nas razumiju. Ovi lijekovi produžavaju i poboljšavaju život i tešku bolest pretvaraju u hronično oboljenje – poručuje Rada Nikolić.
Za koji dan Užičanku će vidjeti cijela Srbija, na bilbodrima, kao zaštitno lice kampanje “Neustrašive”. A one slike sa sinom od prije šest godina… Tu su, u Radinom albumu. Zajedno će ih sa čedom nekad prelistati, kad Pavle odraste, zamomči se, postane otac. Ima vremena.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu