Kad ovo pročitate, kakve su vam emocije? Podržavate? Nadate se? Smiješno vam? Što bi tuđa borba bila vaša?
U svijetu punom političkih nesuglasica, društvenih nepravdi i ekonomske nesigurnosti, često se čini da se glas svakog pojedinca gubi u moru buke. A, onda, onima koji se usuđuju da progovore, izlaze na proteste i na ulice, brzo se pridruže drugi. I, naravno da uvijek ima onih koji ne vjeruju u značaj tih borbi ili im smeta što se dešava.
“Neka se fokusiraju na učenje, bolje im je da studiraju”. Koliko ste puta čuli sličnu rečenicu od početka studentskih blokada u Srbiji, pa onda i okupljanja banjalučkih studenata?
Koliko ste puta čuli da “protesti ništa ne mijenjaju”, ali je pravo pitanje šta ako mijenjaju?! Skeptici i oni koji se ne slažu sa bilo kakvim okupljanjima često se povode idejom da ništa ne može biti drugačije, da je sistem nepromjenjiv, a da je izlazak na ulice samo prolazna bura.
I uvijek se smatra da je to direktan udar na sistem. Protesti nisu samo akt otpora, oni su i akt nade – i to je ono što mnogi zaboravljaju.
Nema ničeg lošeg u vjerovanju da stvari mogu da se mijenjaju, da se borba isplati, i da ulice, kad su pune ljudi koji vjeruju u promjene, zaista mogu donijeti razliku. Možda se za nekog sve to čini kao bespotrebna galama, ali promjene uvijek počinju od onih koji se ne boje da progovore i koji vjeruju da nešto može da bude bolje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu