Sva trojica imaju autizam i ne izražavaju se verbalno što im mnogo otežava da pokažu šta žele i šta misle. Zbog njihovih posebnih potreba, često su diskriminisani – kaže ona.
Oliver(7), Džošua (6) i Tajler (4) imaju isti problem, a Ketrin je rješila da o tome progovori kako bi, kako kaže, pokazala ljudima koliko su nerazumni kada odvajaju njenu djecu.
– Srce mi se slomi kada vidim da su moja deca isključena sa rođendana svojih vršnjaka zbog svog autizma – kaže ona.
– Međutim, još je gore kada oni slave rođendan i niko im ne dođe – opet zbog autizma. Djeca često ne razumiju decu sa posebnim potrebama. To mi uništava dušu – kaže Ketrin.
– Ljudi ni ne pokušavaju da saznaju nešto više o autizmu, ne pokušavaju da shvate zašto moja djeca reaguju tako kako reaguju. I obične stvari poput šišanja sa njima su borba jer oni imaju i poremećaj senzorne integracije. Iskreno, iznenađena sam što komšije nikad nisu pozvale policiju kad ih šišamo jer im sigurno to zvuči kao mučenje. Nakon godina ohrabrivanja, Džošua i Tajler konačno su se malo oslobodili pa sada samo gunđaju i plaču kada je vrijeme za šišanje – kaže ona, dodajući da je Tajler nedavno kod frizera doživio senzorno preopterećenje, i počeo da vrišti i plače te je morala da ga izvede napolje.
– Tamo sam čula starijeg gospodina i gospođu koji su sjedeli u kafiću i žalili se na buku koju proizvodi moje dijete. Moji dječaci su diskriminisani na svakom koraku. Ne mogu da učestvuju u školskim i sportskim aktivnostima, suočavaju se sa okrutnim pogledima i komentarima. Sada su mali pa nisu toga ni svesni, ali jednom će to primijetiti a ja se nadam da ću ih dotle dovoljno obučiti da mogu da se nose sa tako negativnim svijetom – završava ona, prenosi Žena Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu