Nakon teškog perioda kroz koji je prošla voditeljka, nakon smrti supruga, progovorila je o najbolnijim trenucima u njenom životu.
– Bila je to sudbina, jednostavno nemam drugo objašnjenje. Iako smo trenutno živjeli razdvojeno, bili smo izuzetno povezani, čuli smo se i po nekoliko puta dnevno. Nije postojao trenutak da on ode negdje, a da ja ne znam gdje je, i obrnuto. Naš izbor je bio da porodica zasad funkcioniše ovako. Te noći nisam uopšte spavala, imala sam neki čudan osjećaj u stomaku. U posljednjem dopisivanju rekao mi je da je završio trening i da je umoran, da je stigao kući i da će da odspava. Kasnije u toku noći nekoliko puta sam provjeravala da li je onlajn. Kako do ujutru nije bilo odgovora, slutila sam da nije dobro. S djecom sam tog jutra krenula na Zlatibor, pošto je Srđan insistirao da klinci nauče da skijaju. Bio je 6. februar, petak, koji je u arapskim zemljama neradni dan i njegovi saradnici iz reprezentacije nisu do kraja dana posumnjali da nešto nije u redu, jer nisu imali trening – pričala je i otkrila da u prvi mah nije vjerovala da njenog supruga više nema:
– Pitala sam se kako je to moguće i šta sad treba da radim. Bio je potpuno zdrav, bivši plivač, koji još drži državni rekord na 1.500 metara. Odlazio je na redovne sistematske preglede, a da je imao bilo kakav problem, sigurna sam da bi se odmah obratio ljekaru. Nije mi bilo jasno kako mi nešto nije nagovijestio, kako mi nije dao neko uputstvo kako da nastavim dalje sama. Tek kasnije sam shvatila da je čitav njegov život bio uputstvo, da se ne nerviram oko gluposti i sitnica i da živim svakog dana kao da je posljednji. Sebe sam ubijedila da tako treba da nastavim, jer je to jedino ispravno. Ne mogu ama baš ništa da promijenim, mogu samo da čuvam tu lijepu priču o njemu i u životnom i u sportskom smislu.
Kao najteži trenutak u njenom životu opisala je onaj kada je poslije 19 dana iščekivanja morala na aerodromu da preuzme tijelo, piše Blic.
– Rekla sam da ću uraditi i potpisati sve, ali da me oslobode toga da vidim kako njega, svjetskog putnika, dovoze u kovčegu. I ljudi su zaista bili veoma susretljivi, imali su razumijevanja. Otkako smo saznali da je Srđan preminuo, pa sve dok nije stigao u Srbiju, imala sam izuzetnu i dragocjenu pomoć, od njegovih saradnika i državnog vrha Omana, ljudi iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije, ambasadora u Egiptu Jugoslava Vukadinovića, pošto naša zemlja nema diplomatske odnose sa Omanom. On je i danas u kontaktu sa mnom i pruža mi svaku vrstu pomoći i podrške. U jednom od razgovora utješio me je da je Srđan smješten u najboljoj bolnici u Omanu i da je čitav postupak završen na najvišem mogućem nivou. Sedam dana poslije Srđana stigle su na kućnu adresu i kutije sa njegovim stvarima. Dio sam otvorila, dio još čeka da bude otvoren – ispričala je tada Tijana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu