I nisu samo ugroženi oni. Može se desiti da nekoga slučajno, a posebno djecu dok jedu, recimo, lubenicu ili sendvič napolju, ukoliko ne primete neku od tih životinjki “na zalogaju” – ujedu za jezik. Tada dolazi do nagle reakcije, brzog otoka, što može dovesti do gušenja.
– Beograd ima mnogo pčela, i više od drugih mjesta. Sam sam uspio da do sada evidentiram 2.500 lokacija na kojima se nalaze rojevi pčela, koje sam video lično ili su mi ljudi dojavili. Ipak, siguran sam da ih ima dva ili tri puta više! – kaže Simonović i dodaje da je ove informacije dao Biološkom fakultetu, kao i da on košnice ne skida ukoliko nisu u blizini neke ustanove poput vrtića ili doma zdravlja.
Kad su i zašto opasni ubodi pčela, osa i stršljenova, kako reagovati kad se oni dogode, ali i ko može da ukloni divlja gnijezda osa i stršljenova, razgovarali smo sa stručnjacima koji su nam dali odgovore na pitanja i razbili neke mitove.
Pčelar Slađan Simonović, koji se nalazi na čelu “SOS mobilne ekipe za spasavanje i zbrinjavanje pčela”, za Kurir kaže da svakog dana ima tridesetak poziva ljudi koji vide rojeve. Nadstrešnice, terase, parkovi – sve su to mjesta na kojima može biti pčela, ali i osa i stršljenova. Najviše ih mamimo slatkišima i otpadom na kojem ostaje šećer.
Čak i kad dođu do vas, bilo da je u pitanju jedinka ili roj, zna se šta se sme raditi, a šta nikako ne smije. Simonović kaže da nikako u slučaju napada ne smijemo mlatiti rukama i da je to najčešća greška koju ljudi prave.
– Koga napadne pčela, osa ili stršljen, ili pak cijeli roj, treba da stane mirno i pokrije lice. Preporučljivo je i da legne na zemlju i takođe lice drži pokriveno, jer insekt neće da ide tako nisko da bi ujedao.
Doktorka Radmila Šehić, specijalista opšte medicine, za Kurir kaže da ovi insekti najčešće napadaju kad su ljudi na izletu, odnosno tamo gdje ima dosta hrane i pića.
– Kad u prirodi ima dosta otpadaka koji su slatki, šećerni, oni privlače insekte. Mame ih i osobe koje se parfemišu i nose cvijetne dezene. Dodaje da u kategorizaciji jačine ujeda pčele, ose i stršljena svakako prednjači stršljen, koji je i najagresivniji.
– Ubod stršljena najviše boli, jer je njegova žaoka velika. Procentualno, kod njegovog ujeda dešava se najčešće burna alergijska reakcija, češće anafilaktička reakcija s gušenjem, gubitkom daha svijesti, a statistički najviše ugrožava ljudski život.
Dr Radmila Šehić kaže da svako može da provjeri da li je alergičan na ubod ose, pčele ili stršljena u svakom većem tercijalnom centru, ali i u manjim gradovima na dermatološkim klinikama, zavodima za zaštitu zdravlja i ustanovama koje imaju sopstvenog alergologa, piše Kurir.
Doktorka Šehić kaže da su izuzetno opasni ubodi po licu, u predjelu očiju, usana ili jezika, kao i vrata, i da za alergične jedan ubod može biti koban.
– Osobe koje su alergične već znaju da odmah po ujedu moraju da popiju antihistaminik, da stave kortikoidnu mast na mjesto ujeda i da pohitaju ljekaru po antišok terapiju, jer su nekad u pitanju minuti kako bi se spasao život, jer ujed insekta posebno u predjelu glave zapušava disajne organe kao da ih je neko stegnuo pesnicom. Osoba može da doživi anafilaktički šok i život joj je ugrožen. Strah ovde može da bude koristan pošto se dodatno luči adrenalin, koji deluje dobro u tim trenucima jer je svakako prvi lijek u antišok terapiji koju takav pacijent prima.
Svaka zdravstvena ustanova, pa čak i najmanja seoska ambulanta, mora da posjeduje ovu antišok terapiju. Objasnila je da se osobama koje nisu alergične preporučuje da na mjesto uboda stave hladnu oblogu i da se jave ljekaru, za svaki slučaj.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu