Buba Koreli se, kako prenosi Avaz tereti se za izazivanje opšte opasnosti, nošenje oružja i nanošenje teških tjelesnih povreda, a uhapšen je nakon jučerašnje pucnjave u centru Sarajeva. Nakon ispitivanja je pušten da se brani sa slobode. Koreli kaže da nema veze s pucnjavom, nego se našao u pogrešno vrijeme na pogrešnom mjestu.
A ko je Buba Koreli? Ako pitate klince na našim prostorima, dobićete odgovor odmah, ma i ako pitate one starije.
Dio je slavnog autorskog dvojca iz Sarajeva Džala Brat i Buba Koreli, koji stoji iza mnogih hitova koje klinci pjevaju uglas, a i ne znaju šta znače riječi, a roditelji znaju šta znače, ali nemaju pojma šta klinci pjevaju, piše Žena Blic.
“Mnoge ubila je kao iz tetejca
I đavo kad je vidi u nogama kleca
A ja nikad nisam glumio sveca
A htjeo sam je na keca k¥o novog benza
….
Hajde javi mi se glumice
Ti si s ulice nisi mamina maza
Hajde zabij mi se u srce ubice
Bez straha kao kamikaza”
Ovo su stihovi njihove pjesme “Kamikaza”.
Dakle, klinci su opasno navučeni na ovakve tekstove. I nisu to samo Džala i Buba. Tu je i Rasta, koji kaže:
Mala voli „audi“, mala voli BMW, mala voli dolare, mala voli evre, penje se na stolove, voli separe.
A klinci pjevaju uglas.
I eto ga veliko pitanje: da li Džala brat, Buba Koreli i drugi kvare djecu pjevajući o drogama, kockanju, alkoholu, promiskuitetu? Da li oni pak svojim pjesmama samo oslikavaju stanje u društvu?
Sva ova pitanja nas vraćaju na folk devedesetih, s tim što danas imamo nešto drugačiji, a opet sličan fenomen. I pitali smo one koji ga najviše konzumiraju šta imaju da kažu: ovo su odgovori tinejdžera od 14, 15 godina.
– Muzika ima dobru melodiju. Mislim da niko ne sluša toliko tekst. Nama ovaj autotjun sada baš dobro zvuči i sviđa nam se.
– Pa svi su uvijek tako dobro obučeni u spotovima. Poslije ti se pjesma uvuče u uši i super je za žurke.
– Pjevanje o drogi uopšte ne mora da utiče na tebe ako imaš i malo mozga. Više je fazon. Znam gomilu drugara koji pokreću rep kanale i baš dobro zvuče. Kao juri ih policija, diluju, a svi znamo da su super učenici. Dakle, riječi su tu više kao fora. Gomila nas ni ne puši ni ne pije, a o drogi da i ne govorimo.
– Pa mislim da sve zavisi od toga koliko si se pronašao. Ako si izgubljen i imaš more problema, onda i tekstove shvataš ozbiljno, ne samo te, nego i depresivne, kao što je recimo Lana… Ako si ostvaren, to je muzika za dobru zabavu i ništa više. Za dvije nedjelje izađe novi hit i ajmo opet.
– Pa sada zavisi ko sluša. Djevojčice u tim pesmama uvijek čuju stihove o ljubavi, a dječaci onaj gaserski dio, lova, kola, droga.
Dakle, kako kažu, čuju i ne čuju.
– Tekstovi pjesama popularnih među mladima s jedne strane oslikavaju dominantne vrijednosti u društvu (ili njihovo odsustvo), dok s druge strane diktiraju trend. Većina mladih koja ne uspije da se identifikuje sa zdravim uzorima ima potrebu da pripada i prikloni se nekoj grupi. Ako živimo u društvu koje favorizuje brz uspjeh, seksualizaciju žena, logično je da će se slušaoci na nesvjesnom nivou povezati sa tekstovima koji promovišu ovakve vrijednosti – kaže sociolog Sanja Stanković.
Marko Braković, psihoterapeut, pisac i kolumnista, otkiva može li se sve ovo gledati crno-bijelo.
– Prije će biti da ta muzika odražava potrebe mlađih generacija nego što ih stvara. Mada, istina je vjerovatno na sredini i ta dva faktora djeluju uzajamno. Svako od mladih ima daljinski upravljač, kao i dugme za „scroll“, pa opet, to ne rade. Ta muzika je tekstualno prilagođena potrebama mladih, a te potrebe su seksualne prirode. Takođe, koketiraju sa ličnim potvrđivanjem, slobodom, buntom i materijalnim uspjehom. I ta muzika je mahom u rumba ritmu, koji je pogodan za igranje po diskotekama – kaže Marko.
S druge strane, sociolog ima drugačije mišljenje.
– Najmlađi članovi društva često nekritički oponašaju ono što su vidjeli ili čuli u medijima, te je uticaj tekstova lascivnog i vulgarnog sadržaja neupitan. Ukoliko tekst pjesme koja nam je ušla u glavu govori o tome kako ne možemo da izbacimo iz glave osobu koja nas tretira sa nepoštovanjem, ali ne možemo da se odupremo i glorifikujemo sadizam i seksualnu objektifikaciju, možemo očekivati da se mladi pod uticajem ovih tekstova razvijaju u osobe koje imaju nisko samopoštovanje, nemaju razvijen integritet, ne umiju da postave granice. A industrija će nastaviti da štancuje pjesme čiji tekstovi ovo normalizuju, jer se ovakvi scenski doživljaju najbolje prodaju – kaže Sanja Stanković.
Braković ne misli tako.
– Razumije se, kao i svaka trend muzika, i ova ima nekakav kvalitet, kao što je slučaj sa Senidinom muzikom. A kao i svaki trend, i ona će brzo proći. Rješenja, osim poreza na kič i šund, nema – kaže Marko Braković.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu