Banjaluka

NJENE RUKOTVORINE OBIŠLE SVIJET Mira izrađuje opanke i čuva zanat od zaborava (FOTO)

Priča Mire Čavlović Jalić počela je zahvaljujući jednoj Makedonki, čiji je otac bio opančar i koja je došla u grad na Vrbasu da uči izradu opanaka.

NJENE RUKOTVORINE OBIŠLE SVIJET Mira izrađuje opanke i čuva zanat od zaborava (FOTO)
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Mira Čavlović Jalić

Novac za to je obezbijedio UNDP, pa je Mira, uz još nekoliko polaznica, uspješno savladala kurs i počela da se bavi izradom opanaka.

U početku, priča, nije bilo lako. Ruke su joj krvarile, ali je njena upornost i želja da savlada ovu vještinu bila jača od svega.

– Nekoliko mjeseci, dok nisam savladala posao, bilo je zaista teško nama koji smo se prvi put sreli sa kožom, materijalom od kojih se izrađuju opanci, meni je koža na rukama pucala i krvarile su ruke, ali upornost i želja da naučim je bila jača od svega – priča Mira za Srpskainfo.

Za sebe kaže da važi za upornu osobu, pa je tako uspješno savladala izradu kožnih opanaka i sada ih izrađuje sa lakoćom. U tome ima veliku podršku porodice.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Mira Čavlović Jalić

– Opanke radim nekoliko godina i sad ih radim sa velikom lakoćom. Uz opanke sam počela da izrađujem i narodne nošnje, jer su me naši ljudi koji dolaze iz dijaspore molili da im pomognem i oko toga, tako da sam počela i to da radim. To je nešto meni poznato od djetinjstva, vez i mnogo toga što ide uz to – kaže Mira.

Pročitajte još

Njeni opanci su već obišli cijeli svijet, otputovali su na sve kontinente – od Australije do Amerike. Nošeni su i u Rusiji.

– U Rusiji su nošnje i opanci bili na na Božićnom sajmu u Sankt Peterburgu, mjesec dana u Moskvi u muzeju isto tako – ističe sagovornica Srpskainfo.

Dodaje da opanke nije lako raditi, jer se do kože teže dolazi zato što kod nas nema opančara.

– Ali, naučila sam da se snalazim i uspijevam nabaviti sve što treba – kaže Mira.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Opanci se izrađuju od goveđeg boksa teleće i kozje kože i za izradu je neophodno imati kalupe, jer bez kalupa nema opanka. “A nema ih ni bez ljubavi”, dodaje Mira.

– U mojim opancima i nošnjama je utkana sva moja ljubav prema našoji istoriji, kulturi i tradiciji. Ovo je je moj doprinos da se naši običaji i naša kultura očuvaju i da traju – kaže Mira Jalić.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Pored izrade opanaka i nošnji kaže da voli i prirodu i sve što ubere iz prirode pretvori u lijek.

– Završila sam obuku za ljekovito bilje, branje gljiva i uzgoj pčela i za to posjedujem certifikat. Sve radim na tradicionalan način kako su prerađivale naše bake i mame – navodi Mira.

Zlatna medalja za domaću rakiju

Osim opanaka, koji su obišli svijet, Mira ponosno ističe i zlatnu medalju za rakiju od budimke, kao i nebrojene diplome koje krase zidove kuće Jalić. – Imamo dva imanja prepuna raznog voća, kao što su orasi stari 50 godina, jabuke, šljive, kruške, breskve, kajsije, nektarine, lješnike, trešnje,višnje, aroniju, borovnicu, smokve, grožđe. Možda sam nešto i zaboravila, ali sve ovo prerađujemo u rakije, likere, pekmeze, sokove i sve je zdravo i prirodno – kaže Mira Jalić.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu