Aleksandar Radojičić je početkom godine dobio nagradu matičnog Beogradskog dramskog pozorišta za doprinos u predstavi “Božanstvena komedija”.
– Ne jurim nagrade, ali je lijepo kada ti ljudi iz kuće dodijele priznanje. Sam proces je bio najupečatljiviji, a i izvođenje jer sama predstava traje više od četiri sata. Prvi put se susrećem sa projektom koji je pravljen da se ne svidi svima. Taj osjećaj do sada nisam doživio – objasnio nam je Radojičić, koji se našao pred pravim izazovom, prenosi Blic.
– Usred bijela dana smo radili scenu, kada samo u kožnoj suknji i sa dugom perikom izlazim ispred pozorišta. To je snimano kamerom. Ljudi su prolazili kolima, šetali, išli na posao, do sada nisam imao prilike to da radim. Ne znaš da li će ti neko nešto dobaciti i da li ćeš uspjeti sve da izvedeš, prvi put je bilo teško, poslije malo lakše, i onda shvatiš da treba da se isključiš i radiš svoj posao – istakao je glumac.
Radojičića je publika zavoljela u “Montevideu”, zapao je za oko i rediteljima, koji ga od tada stalno angažuju. Pred kamerama je uvijek izgledao samouvjereno, a on ističe da se često preispituje kada je posao u pitanju.
– Ne mogu da kažem da pucam od samopouzdanja, vremenom su negativni komentari prestali da me dotiču, trudim se da vidim šta je konstruktivno i da to upotrebim u narednoj ulozi. Daleko od toga da mislim da sam dostigao vrhunac, radim na sebi, uživam, ne radim ovaj posao zbog priznanja. Veliki luksuz je kada radite ono što volite – rekao je i dodao:
– Bilo je momenata kada sam pomislio da nisam za ovaj posao i da ništa ne vrijedi. Nije dobro kada si toliko samouvjeren. To je pogubno za jednog glumca. Želja za znanjem i nečim novim ti pomaže da se razvijaš.
Tvrdi da mu nagrade ne predstavljaju potvrdu da je nešto dobro uradio.
– Najviše volim ohrabrenje publike, pogotovo u pozorištu jer je teško tokom procesa. Tu se na kraju opustiš jer vidiš da stvari kojih si se pribojavao nisu toliko strašne. Nagrade mi nisu prioritet, ne znači mi to da bih vjerovao u sebe. U pozorištu one dolaze od ansambla i ne osjećam ni sujetu kolega – jasan je Radojičić.
Svako od nas voli da čuje mišljenje ljudi iz bliskog okruženja kada su bilo kakve odluke u pitanju, evo u čijoj kritici glumac najviše uživa.
– Znače mi komentari djevojke Dunje i kćerke jer su one publika. Mi kao glumci često volimo da idemo u neke sitne detalje, pa se zato savjetujemo sa kolegama, ali je na kraju mjerodavno ono što kažu gledaoci. Znači mi šta meni bliski ljudi misle o tome i da li uživaju – iskren je Radojičić, i otkriva koja se uloga posebno svidjela njegovoj kćerki:
– Uloge u pozorištu “Boško Buha” su joj omiljene jer su joj bliže i gledala ih je više puta. Tu se upoznala sa svijetom glume.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu