Neki to nazivaju lojalnošću, čvrstom ideološkom povezanošću, neko to zove odanošću prema stranačkom vođi.
Na drugoj strani, iz opozicionih redova zavjet ćutanja koji postoji u SNSD često porede s “omertom” ili oportunističkom zahvalnošću partijskom lideru, koji je, kako tvrde, mnoge mediokritete i donedavne “golje” pretvorio u značajne “faktore” i milionere.
Čak i u rijetkim prilikama kad nešto “procuri” iz te stranačke tvrđave, što narušava inače besprijekorni imidž složne porodice u kojoj se svi grle i ljube, oni koji su ispali iz šablona ne žele da svoje “iskakanje” javno komentarišu. Nešto se kao ustručavaju, snebivaju, stide…
Iako je, na primjer, vidljivo da već duže “škripi” u odnosima Nebojše Radmanovića s ostatkom stranačkog vrha, a u političkim kuloarima šuška se da je Radmanović jednom nogom već istupio iz SNSD, kada ga o tome, u interesu javnosti, pitate da objasni o čemu se tu radi – on nema komentar.
Donedavna mlada nada SNSD, Momčilo Antonić, koji je iz ko zna sve kojih razloga dospio u nemilost partijskog vrha, nagovještaje svojih neslaganja s pojedincima i određenim stvarima u stranci voli da objavljuje na društvenim mrežama. Kada ga o tome javno pitate – ne želi da komentariše.
Ako bi iko trebalo da se konačno oglasi i radoznaloj javnosti objasni zbog čega je, na kraju, istjeran iz SNSD, onda je to jedan od nekadašnjih najviših stranačkih funkcionera, Igor Radojičić. Bivši gradonačelnik Banjaluke prije par dana najavio je povratak u politički život i formiranje novog pokreta, ali o bilo čemu iz nedavne prošlosti i oko konkretnijih planova za budućnost – on nema komentar.
Strahovi od ko zna koga ili čega zrelih ljudi, koji preferiraju da budu ozbiljni političari, zaista ne zaslužuju komentar. I šta reći na kraju, te dvije riječi “nemam komentar” su jasan znak i signal da nešto ne štima i da su šavovi popustili.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu