Kolumne

O narodu vukova

Samo dvadeset i dvije godine je imao poljski pisac Jan Potocki, kada je zalutao u Srbiju u potrazi za fantastičnim pričama.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Bogati aristokrata se zanimao isključivo za folklor i priče strave i užasa. Njegov roman iz pozne faze „Rukopis nađen u Saragosi“, prepun je slovenskog folklora, posebno onog koga je čuo od narodnih pjevača u Srbiji i Bosni.

– Ne znamo ništa o istoriji Srba, koji se stane oko Dunava još od početka 9. vijeka, izuzev da je njima tada vjerovatno vladao izvjesni Radoslav… Pošto sam lično osamdeset treće bio u Srbiji, slušao sam kako pjevači pjevaju o izvjesnom Radoslavu, ali ne bih se usudio da tvrdim da je to taj isti. Ti pjevači svirali su na žičanim instrumentima sa gudalom (guslama). Izvjesno je da istorija svih tih naroda i dalje opstaje u njihovim romansama – piše Potocki.

Tada je Potocki čuo mit o vukodlacima, koji ga je opsjedao do kraja života. Vjerovao je posljednjih godina, kada mu se um pomračio, da se pretvara u vukodlaka, pa se ubio pištoljem sa srebrnim metkom, koji je ispucao sebi u čelo.

Sabin Bering-Guld, istaknuti viktorijanski teolog, bio je nadaren i originalan mislilac koji je posjedovao ogromno znanje o folkloru i mitologiji. On je u „Knjizi o vukodlacima“ 1865. godine pisao o takvim pojavama u Srbiji. To je fascinantna i mračna kolekcija autentičnih slučajeva likantropije – pretvaranja ljudi u vukove – kroz istoriju. U knjizi su takođe predstavljeni mitovi i predanja o vukodlacima i zaštita od njih iz raznih krajeva svijeta – Srbije, Škotske, Norveške, Rusije, Poljske, Indije, Grčke…

Ono što je sigurno, u čemu se slažu mnogi istraživači, jeste da su mitovi o vukodlacima potekli upravo od slovenskih naroda. Psi i vukovi su životinje koje u velikom broju naseljavaju područja u kojima su živjeli istočni Sloveni.

Zanimljivo je da je prvo pominjanje Slovena kao naroda zabilježio slavni grčki mislilac Herodot u svojoj “Istoriji”. Sloveni su za njega narodi sa sjevera, Neuri i Srbi, koji imaju sposobnost transformacije iz forme ljudi u formu vukova. Zapravo, stari istočni Sloveni imali su svoje kultne festivale u kojima su se oblačili u kostime vukova.

Predanja starih istočnih Slovena postala su kasnije osnov pomodnih priča o vukodlacima i likantropiji. Istoričar A. Brikner je tvrdio da Neuri nisu bili narod nego kasta vračeva koja je praktikovala likantropiju. Široko rasprostranjeno vjerovanje u vukodlake i likantropiju u slovenskim zemljama moguće je objasniti i time, vjeruje isti autor, što su vukovi u tim oblastima kao prava napast predstavljali stalnu opasnost za ljude. Pretvaranje glumom u oblik vuka, nošenje vučije kože i zastrašivanje seljaka jezivim vučijim kricima, bilo je svojstveno sjevernjačkim nomadskim ratničkim narodima.

I danas, među Srbima sa obje strane Drine, postoje brojna predanja o vukodlacima, vukovima i psima. Neko bi trebao da uradi veliku analizu ovog fenomena.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu