Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

OD DRUGA DO GOSPODINA Riječ partije i dalje jača od demokratije

Politika
Autor:

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

U komunizmu su se političari mnogo bolje dogovarali, niko nije mogao da blokira rad parlamenta, nisu bili surovi kapitalisti koji su mislili samo na profit, ali za razliku od danas, nije bilo opozicije i nije se moglo čuti drugo mišljenje već samo onih koji su na vlasti.

Ovako dugogodišnji novinar i urednik Đuro Kozar, koji je u medijima više od 50 godina, poredi stari jednopartijski sistem, sa ovim što imamo danas.

Iako smo prije nekoliko decenija iz jednopartijskog komunističkog sistema prešli u ovaj demokratski višepartijski, stručnjaci smatraju da smo tek na pola puta. I dok jugonostalgičari pate za crvenim pasošem, kraćim radnim vremenom, dobrim platama i društvenim stanovima, mnogi su srećni što smo se nakon toliko decenija riješili jednoumlja i okrenuli ljudskim pravima.

Šta su nam donijeli izbori i kako nas vode oni koje biramo, analitičari komentarišu i kritikuju gotovo svakodnevno, sve češće govoreći da se, kad je politika u pitanju, nismo puno odmakli od komunizma, bar kad je „riječ partije“ u pitanju.

Sličnosti

Da sličnosti sa starim sistemom ima saglasan je i Kozar, ističući da njegovim kolegama novinarima nije bilo lako ni tada, ni sada.

– Ovaj politički život ima dosta sličnosti sa bivšim sistemom, ali ima i dosta razlike. U komunizmu je sistem dogovaranja bio uspješniji i vodilo se računa o nacionalnoj ravnopravnosti. Međutim, sada ima dosta kadrova iz bivšeg sistema koji još ne mogu da se odviknu od starih manira – objašnjava Kozar.

Podsjeća da je i ranije bilo složeno; na nivou skupštine u BiH postojala su 3 doma, ali niko nije mogao biti toliko isključiv da se sistem blokira i koči parlamentarizam.

– Takođe, političke partije su se okrenule samo sticanju profita. Moraju više imati socijalne osjetljivosti prema građanima sa najnižim primanjima, a takvih ima u cijeloj BiH. U prošlom sistemu je bilo mnogo više socijalne osjetljivosti, dok je danas to isključeno. Sada je tu surovi kapitalizam u kome se vodi samo računa o profitu, a manje o tome kako i od čega žive ljudi. O njima ne brinu čak ni stranke koje u svom nazivu imaju ono „socijal“ – smatra Kozar.

Opozicija

Kao prednost novog sistema izdvaja to što se može čuti i druga strana, iako vodeće partije ne teže tome, što nekada vraća u ono drugo doba.

– Iako vodeće političke stranke u sva tri naroda teže da njihov stav bude isključiv, dobro je što postoji opozicija, koja se protivi jednoumlju i koja nastoji da se čuju i glas onih koji nisu na vlasti. Za ovaj sistem je jako bitno da opozicija bude što vidljivija i u parlamentima i inače – zaključuje Kozar.

Da neki teže jednoumlju saglasna je i politička analitičarka, Tanja Topić. Ona smatra da stvar koja se definitivno vuče jeste mentalno nasljeđe, koje podrazumijeva neku vrstu jednopartijske mustre u političkom ponašanju.

Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Tanja Topić

– Autoritarno nasljeđe u kome se nastoji plasirati poslušnički mentalitet građana. Ostalo je to da oni građane ne tretiraju kao slobodoumne pojedince koji misle svojom glavom. Ne gledaju ih kao građane kod kojih je poželjan pluralizam i različitost mišljenja – smatra Topićeva.

Kalup

Ističe da nam je još uvijek u rukama ostao onaj stari kalup kojim sve želimo ukalupiti u jedan isti način razmišljanja, kako bi isto gledali na stvari.

– Ono što smo na dobrom putu da iskorijenimo je potpuno nastojanje da se negiraju atifšističke vrijednosti. Ovaj prostor je uvijek bio poznat po borbi protiv fašizma, ali smo danas na dobrom putu da se distanciramo od tih antifašističkih vrijednosti što je potpuno sulud pristup našoj prošlosti – objašnjava ona.

Topićeva kao ono što su naši političari uveli kao novost izdvaja javno forsiranje bavljanje politikom radi ostvarivanja lične koristi, te to što se javno dobro posmatra kao plijen koji se dijeli poslije izbora.

Sudeći po svemu onom što slušamo i gledamo godinama, put od komunizma do demokratje je jako dug, ali je zato mnogo kraći onaj put koji od druga vodi do gospodina.

Stara dobra privreda

Politički analitičar i univerzitetki profesor Slavo Kukić kaže da smo zaboravili sve dobro iz bivšeg sistema.

– Nije da nije bilo loše, ali bilo je puno toga dobrog. U BiH je radilo 1,2 miliona ljudi. Imali smo velika imena popt „Unisa“, „Rudi Čajaveca“, „Incela“, „Sode So“, „Željezare Zenice“ i drugih, koja su prepoznatljiva u svijetu. Pasošima smo mogli hodati po svim dijelovima svijeta, a poticali smo iz zemlje koja je bila cijenjena na svim meridijanima – podsjeća Kukić.

Dodaje da je ono što je bilo dobro zamijenjeno nekim vrijednostima iz još ranijih vijekova, tako što se ljudma serviraju vrijednosti koji nemaju veze s njihovim životom kako bi oni zaboravili na činjenicu da su gladni, a da se pri tome ne smiju buniti.

– Mi smo u jednopartijskom sistemu živjeli u višepartizmu iako on formalo nije postojao. Umjesto pluralizma, danas imamo neku vrstu višepartijske monolitnosti, koja se zaustavlja na granicama etničkog i unutar kojeg se slabo čuju glasovi različitosti – objašnjava on.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.
Možete da nas pratite i na Facebook stranici

IZDVAJAMO