Djeca na internetu najčešće, u više od 85 odsto slučajeva, traže zabavu, pokazalo je istraživanje koje su za “Save the Children”, prije tri godine, proveli dr Elmedin Muratbegović i mr Srđan Vujović. Onaj ko djeci ponudi zabavu ima njihovu pažnju, ali i preuzima veliku odgovornost za bezbjednost, razvoj i vaspitanje najmlađih, upozoravaju autori istraživanja. Prema ovoj publikaciji, kod najmlađih korisnika globalne mreže igranje igrica je na prvom mjestu, a slijedi komunikacija sa poznatima i nepoznatima, te muzika i zabavni video sadržaji.
Rezultati ovog istraživanja su pokazali da većina djece svakodnevno pristupa internetu već od devete godine života, ali za posljednje tri godine stvarnost se bitno promijenila, pogotovo kad je u pitanju djetinjstvo i digitalni svijet, pa se može pretpostaviti da mnoga djeca danas svakodnevno pristupaju internetu i prije polaska u školu.
A šta na sve to kažu glavni junaci ove priče djeca, koja sate i sate svog djetinjstva provode pred ekranima? Odgovor na ovo pitanje je ključ rješenja, poručuju iz UNICEF-a u BiH. Povodom jubilarne 30. godišnjice usvajanja UN Konvencije o pravima djeteta UNICEF u BiH je pokrenuo kampanju “30 dana za 30 godina”, a moto kampanje je “Slušaj dijete”.
-Djeca imaju šta da kažu i njihov glas se mora čuti, jer je i to jedno od njihovih osnovnih prava – poručuju iz UNICEF-a u BiH.
Igrice
Mala Lena (5) je još daleko od školske klupe, ali je ubjeđena da ima pravo da “visi” na internetu, ali joj to roditelji još ne dozviljavaju. Od kako je, zahvaljujući tri godine starijoj rođaki, vidjela jutjubere Zagu i Filipa, Lena ne prestaje da zapitkuje mamu i tatu kada će dobiti “svoje vrijeme za internet”, makar vikendom, kada nije u vrtiću. Za sada joj mama samo ponekad “pozajmi” svoj pametni telefon.
– Zaga i Filip su super, oni su na jutjubu i oni su izmislili tu emisiju, koja je zabavna i djeca je mnogo vole. Volim da gledam kad prave slajmove, a posebno kad otvaraju nove lutkice LOL. Super je i kad crtaju. Voljela bih i da na internetu slušam pjesmice i igram igrice. Najviše mi se sviđa ona igrica kad imaš loptice kojima se gađaju oblaci, pa osvajaš novčiće. Ima svakakvih igrica, ali nisam ih sve vidjela – priča Lena.
Zaga i Filip, mladi jutjuberi iz Banjaluke, koji prave klipove za djecu, u kojima se igraju, slave rođendane, crtaju, kupuju i raspakuju igračke… tiha su patnja hiljada djece širom regiona. Njihova publika su djeca rođena poslije rata, takozvani „digitalni urođenici” – generacije koje ne pamte svijet prije interneta i IKT uređaja.
Branko Kockica
Za njih je jutjub ono što su nekad, u doba njihovih majki i baka, bili televizijski obrazovni i dječji programi, a Filip i Zaga su nova verzija Branka Kockice ili Snješke iz „Šarenog bukvara“: Način da se zabave, ali i da ponešto nauče.
I sestre Nina (11) i Natali (15) Kolak su pripadnice ove generacije. I one su nekad gledale Zagu i Filipa, ali su ih”prerasle“ i sada prate sadržaje za tinejdžere, uglavnom muziku i humorističke serije. Na jutjubu njihov favorit je Nađa Stanojević, modna blogerka iz Beograda, koja ima više od 300.000 pratilaca.
– Ne služi nama internet samo za zabavu, od velike je koristi i kod učenja. Kad nam zapne iz engleskog, njemačkog, informatike, pa čak i kod pravopisnih nedoumica u srpskom jeziku, proguglamo, pa nađemo rješenje. Naravno, sve referate i prezentacije za školu radimo uz pomoć interneta – kaže Natali.
Svijet bez interneta
Sergej Bošković (11) se još nije bavio referatima, a internet mu, priznaje, služi uglavnom za zabavu. Trenutno, kaže, nema omiljenog jutjubera, ali mu se dopadaju video igrice i blogeri zabavljači.
– Uz internet sam naučio engleski, koji sada dosto dobro i govorim i pišem. Ne čitam skraćene lektire na netu, to je bez veze, volim da čitam knjige, jer svi mi čitamo zbog sebe, da bi nam bilo bolje. Matematičke sajtove još nisam posjećivao, nema potrebe, ali znam da neki moji stariji drugari na internetu nalaze objašnjenja za matematičke probleme – priča Sergej.
Kaže da obožava internet, ali da ga to ne sprečava da se igra napolju s drugom djecom.
– Čim uhvatim vremena izađem na igralište u kraju ili na školsko, da sa drugarima igram žmurke – kaže Sergej.
Dodaje da mu je teško zamisliti da je nekad postojao svijet bez interneta.
– Ipak, kad bi kojim čudom nestalo mreže, verujem da bih se i bez toga nekako snašao u svom okruženju – tvrdi Sergej.
Kako mama kaže
I Grigor Jočić (9) vjerovatno ne bi mogao zamisliti svijet bez interneta. On rado igra igrice, sluša muziku, gugla sadržaje o kućnim ljubimcima i prati svog favorita, bijeljinskog jutjubera Bracu Gajića, ali sve to vikendom, kad mu roditelji dozvole pristup internetu.
-Imam ograničeno vrijeme za internet i mama i tata moraju znati koje sajtove posjećujem i šta radim na netu – kaže Grigor.
Stručnjaci bi vjerovatno pohvalili ovakav pristup, jer, tvrde, suština nije u novim tehnologijama, nego u pristupu vaspitanju djece.
-Neki roditelji koriste IT uređaje kao čuvare i vaspitače svoje dece, što nije dobro, pogotovo kad su djeca mala. Svjetska zdravstvena orgnaizacija je upozorila da dijete do treće godine uopšte ne bi trebalo biti izloženo IT uređajima, jer ih to sprečava da adekvatno razvijaju govor i motoričke sposobnosti – poručuje Ivana Zečević, profesorka razvojne psiohologije na Univerzitetu u Banjaluci.
Drugi bitan uslov da bi “boravak” mališana na globalnoj mreži bio siguran i svrsishodan jeste digitalna i medijska pismenost, koja omogućava da se, kako u realnom tako i u sajber svijetu, razlikuje bitno od nebitnog, dobro od lošeg.
Koliko smo (ne)pismeni
-Da bi djeca na internetu birala odgovarajuće sadržaje i koristila ih na bezbjedan i adekvatan način, bitno je da ih prate roditelji i nastavnici, a da bi mogli da ih prate, oni moraju biti medijski i digitalno pismeni. Upravo oni su najodgovorniji i za razvijanje kompetencija medijske pismenosti kod djece – poručuje edukatorica u ovoj oblasti Vanja Ibrahimbegović Tihak, koautorica
Uostalom, kako nas je upozorio jedan student elektrotehnike i zaljubljenik u IT svijet, uvijek je nešto novo izazivalo podozrenje “stare garde”, pa je tako antički velikan Sokrat, svojevremeno, bio protivnik knjiga – tvrdeći da one uništavaju ljudsku sposobnost pamćenja!
Ipak, nije u pitanju samo otpor prema “novotarijama”. Da i stručnjaci i roditelji imaju razloga za brigu, i da opasnosti zaista vrebaju djecu, kako u realnom, tako i u sajber svijetu, pokazuju i stavovi djece i maldih, koji svakodnevno koriste internet.
U februaru ove godine, pod pokroviteljstvom UNICEF-a, a kroz komunikacijski kanal U Report, provedena je anketa koja pokazuje da se skoro 40 odsto dece i tinejdžera ne oseća sigurno na internetu. Čak 30 odsto istpitanika mlađih od 19 godina navelo je da su izloženi onlajn prijetanjama.
Da bi se mališani osjećali sigurnije na globalnoj mreži, koja je za njih i igralište i učionica, konzorcijum za zaštitu djece, koji čine UNICEF BiH, “Save the Children” i Međunarodni forum solidarnosti EMMAUS, 2018. godine su uspostavili Centar za sigurni internet (CSI) u Bosni i Hercegovini.
Cilj im je bio sprečavanja seksualnog iskorištavanja i zlostavljanja djece u digitalnom okruženju i obezbjeđivanje informacija i alata za sigurno i odgovorno korištenje IK tehnologija.
Djeca su dakle dobila “digitalnog čuvara”, a roditelji saveznike u brizi za svoju djecu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu