Od ovog broja čak četvrtina istraga odnosila se na privredni kriminal koji je „pojeo“ milijarde maraka koje su pripadale građanima Srpske.
Nijedan tužilac nije pozvan na odgovornost zbog svojih odluka da obustavi procesuiranje kriminalaca u odijelima, a kako i bi kada su uoči istorijske pljačke donijeli zakone kojima su iste tužioce oslobodili bilo kakve odgovornosti.
Donijeli su oni mnoge zakone kojima su amnestirali pljačke novca od građana, ali ovaj za tužice bio je prvenac.
Nakon toga trebalo je samo izvršiti ono što je do detalja isplanirano, odnosno izvesti kriminalnu privatizaciju javnih preduzeća, domoći se atraktivnog zemljišta i uzeti milijarde maraka bez bilo kakvog straha da će odgovarati pred zakonom.
Da smo kojim slučajem imali poštenije nazovi vođe, danas bi Republika Srpska bila Švajcarska, ali nismo.
Primili smo se i dalje se primamo na priče o nacionalizmu, kao da nam nije bilo dovoljno stradanja, dok oni lete helikopterima i avionima na egzotične destinacije i sjećaju se žrtava, dok spomenici herojima propadaju.
Da smo bili pametniji reagovali bi kada su uništili prvu fabriku, ali ćutali smo, pa su uništili sve, a svoj narod doveli do prosjačkog štapa, pa se sada busaju u prsa kada penzionerima „nabace“ 50 ili 80 maraka.
Kako vas samo nije sramota?!
Posebno su uništili one koji su ovu zemlju i sada već opljačkane fabrike gradili decenijama, nadajući se da svojoj djeci i unucima ostavljaju bolji život.
Umjesto da u pravom smislu reči penzioneri uživaju u svom „zlatnom“ dobu oni su danas najveći korisnici javne kuhinje, a veliki broj njih zbog sramote od neimaštine i ne izlazi napolje. Istovremeno, njihova deca su otišla i dalje odlaze iz zavičaja, ne zato što nemaju, već zato što više ne mogu slušati priče koje se pripovjedaju decenijama.
Dok nas kljukaju pričama o nacionalizmu u regionu se otvaraju fabrike, prave fabrike, a ne one koje sklepaju za par dana kako bi zaposlili jeftinu radnu snagu, pa se poslije hvalili kako su najuspješniji privrednici.
Lako je biti najuspješniji u najjadnijoj zemlji na Balkanu.
P.S. Za one koji se još uvijek nadaju da će neko drugi pomoći u rješavanju naših problema, pa, vjerujem da bi barem trebali početi sumnjati u to, ako već nisu, jer nikakve pomoći neće biti, dok se mi sami ne izborimo za bolju budućnost.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu