Drugoj djeci došla braća, sestre, majka, tata, meni niko nije mogao. Htio sam da plačem, ali znam da me mama i seka vole, pa sam žurio da ozdravim i što prije se vratim kući – stidljivo priča Aleksandar, dok mu brada podrhtava, ali se toliko stegao da nije dozvolio da mu krene suza.
Sudbina Aleksandra iz Kuršumlije, koji je boravio sam u prokupačkoj bolnici dok je ležao na odjeljenju pedijatrije, podigla je Srbiju na noge.
Aleksandar je nedavno izašao iz prokupačke bolnice „Dr Aleksa Savić“, gdje je ležao zbog upale pluća. Tu su ga usamljenog, bez slatkiša, voća i sokova zatekli učenici trećeg tri razreda prokupačke Medicinske škole, koji su bili na praksi.
Saznavši da majka nije mogla da mu dođe u posjetu, jer nije imala pare za prevoz, ni da mu bilo šta kupi, učenici su se organizovali i Aleksandru donijeli pidžamu, slatkiše, sokove, pričali sa njim.
Ova je priča potom obišla Srbiji i niko nad sudbinom ovog dječaka nije ostao ravnodušan.
Mališan je morao sam da leži u bolnici bez prisustva mame, jer kod kuće ima sestru (12) koja ima zdravstveni problem, te je majka Milijana kod dječaka dolazila samo kad je bila u prilici. Prema njenim riječima, ona nije imala novca za put, jer njih troje poslije suprugove smrti žive sa 12.000 dinara mjesečno, te im je svaki izdatak veliki.
U bolnici u Prokuplju kako Blic saznaje o Aleksandru su brinuli svi – ljekari, medicinske sestre, kao i đaci Medicincke škole „Dr Aleksa Savić“.
“Bio je ćutljiv, nedostajala mu je mama”
– Primjetili smo da je u bolnici došao bez mame, iako ima pravo da boravi sa roditeljem, jer ima 11 godina. Bio je ćutljiv, pretpostavljam da mu je nedostajala majka, ali je hrabro ćutao o tome. Kada smo vidjeli njegovu mamu saznali smo da oni žive u lošim uslovima, te smo pokrenuli akciju da im pomognemo, a njega smo obradovali novom pidžamom i slatkišima – priča jedna od učenica Medicinske škole u Prokuplju.
Majka Milijana kaže da brine sama o dvoje djece i da je mališan bio u bolnici skoro dvije nedjelje a ona je u posjetu odlazila kad god je bila u prilici, jer kod kuće ima još jedno dijete, djevojčicu (12) o kojoj je morala da brine.
Majka: “Moja duša zna kako mi je…”
– Moja duša zna kako mi je, poslije suprugove smrti ostala nam je penzija od nekih 12.000. Djeci je potrebno sve, a najteže mi pada što djevojčica ima zdravstveni problem, a i Aleksandar je završio u bolnici. Srećom sve se dobro završilo i sada je dobro i kod kuće – kaže majka Milijana.
Medicinsko osoblje bolnice u Prokuplju takođe je bilo svjesno njihove materijalne sitaucije, i napominju da je mališanu pruženo sve što mu je nedostajalo. Načelnik Odjeljenja pedijatrije u prokupačkoj bolnici, dr Radiša Perović u razgovoru kaže da je dječak bio zbrinut po protokolu i da je u bolnici dobio sve ono što nije ponio od kuće, počevši od pidžame, do pribora za higijenu.
Direktor bolnice: Svi smo brinuli o dječaku
– Svaki pacijent koji dođe u bolnicu dobije ono što mu nedostaje od pribora, tako je bilo i u konkretnom slučaju, dječak je dobio pidžamu i nije spavao u trenerici, već ju je obukao tokom dana kada su ga učenici i primjetili. Kao i ostali pacijenti, i on je dobijao aposlutno sve od hrane do terapije i dijete je u potpunosti bilo zbrinuto. Situacija je specifična, majka je dolazila u posjetu koliko je mogla, ali dijete nije bilo samo, tu su bili i ljekari kao i kompletno medicinsko osoblje – objašnjava dr Perović.
U sobi je, kaže, imao i televizor, a u bolnici postiji i biblioteka.
– Mi kada se susretnemo sa pacijentima koji su u teškoj finansijskoj situaciji, ili se ipak rodibina ne javlja jer su daleko, mi sakupimo novac i ponudimo da im pomognemo. Mi svakog pacijenta, bilo da je odrastao čovjek ili dijete zbrinjavamo na pravi način, tako je bilo u ovom slučaju – priča dr Perović.
Đaci koju su mu pravili durštvo u bolnici i olakšali bolničke dane kažu da se raduju što se za ovu porodicu nešto pokrenulo u pozitivnom smjeru.
– Željeli smo da mu kupimo pidžamu da ima svoju, pravili smo mu društvo koliko smo mogli, on je mirno i fino dijete. Kaže da je odličan đak, i ono najvažnije, veoma je hrabar i ne žali se, a koliko vidimo, sve mu nedostaje u životu. Nadam se da će ljudi dobre volje pomoći ovoj porodici i da će Aleksandar kao i njegova sestra imati srećno djetinjstvo – kaže učenica Medicinske škole u Prokuplju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu