A samo vrsni poznavaoci prirode i lokalne istorije znaju da odavde potiče i čuveni livanjski sir.
Zbog tog sira, odnosno zbog bogatih planinskih pašnjaka, sa velikim stadima krava i vrijednim domaćicama koje su spravljale vrhunski sir, austrougarska vlast je prije više od 100 godina izgradila kaldrmisani put, koji se propinje do 1.500 metara nadmorske visine.
U austrougasko doba, a i kasnije, sve do druge polovine 20. vijeka, konji su bili obavezni u svakom seoskom domaćinstvu. A onda su došli traktori.
Kad su traktori zavladali poljoprivrednima gazdinstvima, koji su poslati u planinu. I tako su nastali livanjski divlji konji.
– Ovi divlji konji, koji danas zaista žive samostalno u prirodi, u stvari su potomci domaćih konja, koje su poljoprivrednici, prije nekoliko decenija, pustili u planinu – objašnjava Marin Mamuza, Livnjak koji se bavi dovođenje turista na Cincar.
– Kad su domaćini nabavili traktore, konji su im postali višak. Ipak, ovdašnji ljudi su vezani za konje, pa nisu imali srca da ih pošalju na klanicu. I tako je nastala ova čarolija – objašnjava Marin.
I tako danas stotine razigranih konja na zaravni Kruzi trčkara oko starih kamenih trapova, u kojima se nekad, davno prije frižidera, za vrelih ljetnih dana čuvao sir. A turisti uživaju.
U ovom nevjerovatnom pejzažu, kroz koji galopiranju divlji konji, i ekipa Srpskainfo je pokušala da dokuči, šta to što turiste iz cijelog svijeta privlači baš na ovu planinu. Cincar smo posjetili u sklopu medijske ture kroz Livanjsko polje, koje je organizovao Centar za životnu sredinu Banjaluka.
Danas na padinama Cincara nema krava, ali u Planinarskom domu Kruzi, na 1.200 metara nadmorske visine ima dobrog sira, a bogami i pršuta, koji se proizvodi na nekim drugim lokalitetima u Livanjskom polju.
Danas Kruzima i cijelim područjem Cincara špartaju turisti, planinari i biolozi, i naravno konji, zbog kojih ljudi i pohode ovu planinu.
A sa tim konjima valja lijepo, pažljivo, ako čovjek ne želi da ih otjera. Ili da ugrozi svoju bezbjednost.
– Gledajte ih, pratite, ali budite na pristojnoj udaljenosti. Ne približavajte se previše konjima, oni se mogu uplašiti i napasti vas. Ako ipak doduše do bliskog susreta, podignite ruku iznad glave, tako ćete konjima dati do znanja da ste viši od njih i oni će vas ostaviti na miru – kaže Marin.
Uz to, strogo je zabranjeno hraniti konje. Dvije turistkinje iz Belgije su, priča Marin, mogle baš gadno nastradati, samo zato što su konjima dale jabuka.
– One su valjda dale dvije jabuke konjima, a konji su iz toga zaključili da je ranac jedne od djevojaka, ustvari, neiscrpan izvor hrane i da ga se samo trebaju dočepati. Pa su pojurili za djevojkama – priča Marin.
Da se konji ne bi uplašili i rastjerali, turisti koji ih posmatraju ne treba da govore previše glasno, da se dovikuju, ili da, recimo, puštaju muziku sa svojih telefona.
Strogo je zabranjena i upotreba dronova za snimanje: njih se konji jako plaše i čim dron zazuji, čitavo krdo se da u galop i očas posla nestanu sa vidika.
A vidici su na Cincaru čarobni. S jedne strane pogled seže do najvećeg vjetroparka u BiH, a na drugom kraju visoravni Kruzi je, kako mnogi kažu, vidikovac sa najljepšim pogledom u BiH.
Malo upornosti i penjačke vještine i svaki prosječni turista se može popeti na vis sa kojeg puca pogled na Glamočko polje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu