Nadstrešnica koja se nalazi na ulazu u zgradu željezničke stanice Novi Sad, iz za sada nepoznatog razloga, pala je u petak nekoliko minuta prije podne i zatrpala putnike koji su čekali prevoz. Ispod ruševina izvučeno je 14 žrtava, a prilikom pada teško su povrijeđene tri osobe.
Komšinica Vukašina Rakovića kaže da su zajedno sjedili u autobusu kada je u petak otišao za Novi Sad.
– Mnogo mi je žao Vukašina. Bio je dobar čovjek, kog život nije mazio. Razbolio se, išao je da operiše glasne žice, ali su mu ustanovili da ima rak grla... Pretužno – kaže ona u jednom dahu dok izlazi iz prodavnice i nastavlja:
– Bio je bolestan, ali se borio, nije odustajao. Ali vidite kako je na kraju okončao. Velika tragedija, velika, prenosi Kurir.
Vidjela ga prije nego što je poginuo
Komšinica pokušava da sakrije suze koje teku niz lice za stradalim komšijom.
– Vidjeli smo se u petak, neposredno prije nego što je pala nadstrešnica. Ušli smo u autobus koji je iz Bukovca išao do grada. Bilo je to oko 11.10 sati. Teže je govorio, ali smo popričali i rekao mi je da ide kod kćerke u posjetu. Išao je za Kać. Pitala sam ga kako se drži zbog boleti, rekao mi je: “Ne dam se ja još.” Našalili smo se, bile je u autobusu još nekoliko komšija – kaže sagovornica.
– Nisam znala da je to posljednji put da ga vidim. Ovo je velika tragedija za sve nas, ne samo Novosađane, nego i za cijelu zemlju – istakla je ona.
Kupio novine, sjeo na klupu…
Ona se potom osvrnula na pogibiju Vukašina tog dana.
– Izašao je iz autobusa i sjeo je, koliko se sjećam odmah na klupu. Novine je kupio kod nas u prodavnici. A ja sam otišla do pijace gdje sam ubrzo čula da se desila tragedija. Sumnjala sam da li je živ, jer se tu čeka autobus za Kać – kaže on
Zatim dodaje da je imala crne slutnje i za ostale komšije za koje je mislila da su bili u trenutku tragedije ispod tende.
– Mi, malo stariji, volimo da sjedimo na tim klupicama. Obično nosimo neke kese iz grada, pa nam je tu zgodno da sjedimo i predahnemo. Eto, Vukašin je sjeo da ne stoji dok čeka prevoz, neko ga je čekao, a on nije došao. Kad sam se vratila na stanicu, zatekla sam ruševine, toliko ljudi koji jure negdje, bila sam potpuno izgubljena.
Kako nam je potom objasnila, kasnije je saznala da je Vukašin nastradao.
“Tatu sam prepoznao po satu”
O Vukašinu Rakoviću i o nezapamćenoj tragediji pričao je i njegov sin Bojan Raković koji je u potresnom razgovoru otkrio kako je saznao za nesreću.
– Čuo sam da se desila nesreći oko podne, a dva sata kasnije sam saznao da je tata poginuo. Bio sam u autobusu kada me je pozvala policija. Izašao sam iz prevoza, sačekala me je patrola. Tri policajca, bili su ljubazni izjavili su mi saučešće – kaže Bojan, dok mu rođaci i prijatelji izjavljuju saučešće.
On je zatim objasnio, da je išao i da identifikuje tijelo.
– Vjerujte, to što sam tamo vidio, to ne može da se opiše, objasni… Sve porodice stradalih došle su u subotu u isto vrijeme da prepoznaju najmilije. Idem hodnikom, a ne znam šta me drži da hodam. To je neka jeza, ne znam, taj neki osjećaj. Ne znaš šta ćeš zateći. Moj tata je bio u sobi broj pet, a dok sam išao hodnikom ka toj prostoriji krajičkom oka video sam u sobi broj tri – tijelo djeteta. Bože, koja tuga. To što sam video, to je… – kaže potresnim glasom Bojan dok briše suze.
– Od njih ništa nije ostalo, ništa! Tatu sam prepoznao po satu, to je jedino što sam mogao da identifikujem. Vidio sam mu glavu, to je on, vidio sam ga leži pokriven.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu