Naime, Mira je radeći zajedno sa svojim tadašnjim suprugom uspjela da prehrani svoju porodicu, ali kada su joj djeca pošla na studije nije imala ni dinara ušteđevine. Zbog takvih okolnosti ona nije mogla finansijski da se osamostali i samim tim je bila prisiljena da živi sa svojim suprugom koji je u njihov dom već doveo novu ženu.
– Cijeli život sam radila u prodavnici u malom mjestu, a suprug je radio u nabavci i skladištu jedne firme tu kod nas. Primanja su na bila ispod prosjeka, ali mogli smo sve dok nismo morali da pošaljemo našu djecu u grad na školovanje. Plaćali smo prevoz, plaćali dom, obuvala ih, oblačila, davali smo svakome džeparac i eto tako ode ušteđevina. Tada nam je stvarno bilo gusto, a počeli su i bračni problemi – ispričala je ova Hrvatica i otkrila da je njen suprug tada imao aferu sa menadžerkom firme u kojoj je radio.
– Bili smo u ranim pedesetim, on je radio i nabavku, pa je nekad ta menadžerka išla sa njim. Kafa ovdje, kafa tamo i eto ti nevolje, smuvali su se. Jedva da sam nešto primjetila u početku, radila sam i na petak i na svetak, čak i popodnevne smjene, nisam stigla ni da pomislim na to da bi on mogao negdje da švrlja – istakla je Mira kojoj je suprug na kraju priznao svoju nevjeru.
“Živ se čovjek na sve navikne”
– Vjerujte mi, ja koja ovdje nemam nikog svog, dvoje djece je bilo u domu na fakultetu, primanja nikakva, ja bih mu oprostila da me za oprost zamolio. Ali nije. Rekao mi je da mogu da ostanem u manjem dijelu njegove kuće dok se ne snađem, a da će on živjeti na spratu sa svojom novom ženom – ispričala je.
Mira je pristala na ponudu svog bivšeg supruga jer ipak nije imala neko drugo rješenje.
– Imala sam platu od 400 evra. Da sam otišla da živim kao podstanar, sa tim što bi mi ostalo za život ne bih mogla da živim nikako, niti da se borim za djecu i plaćam im dom i sve što im treba. U toj krizi i nije bilo boljeg posla za mene sa srednjom trgovačkom, nisam mogla da biram.
Na žalost, Mira nije imala ništa svoje, a kuća je bila suprugova. Ona već 15 godina živi sa njim i njegovom novom ženom, piše Blic.
– Nisam imala za šta da se sudim, kuća je bila njegovo nasljedstvo od babe. Uzela sam nešto od namještaja koji sam kupila i ostala. Bilo je nezamislivo na početku, ali na sve se živ čovjek navikne. Tu sam dočekala i penziju,, a sada nemam ni 400 evra penzije, kuda sada. Srećom imam svoj ulaz, to mi je dalo moj mir, tako da ne moram da ih sretnem ili gledam. Iako se pozdravim kad baš moramo – ispričala je ova penzionerka.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu