Njih tri žive u Kruševcu i u Opštoj bolnici u ovom gradu provodile su sate i sate u borbi sa virusom Kovid-19.
Najstarija sestra Katarina Nikolić, strukovni je fizioterapeut, a sa zaraženim pacijentima radila je u kovid bolnici u Hali sportova u Kruševcu. Prijavila se dobrovoljno, jer nije mogla da sjedi kod kuće dok joj, kako je ispričala, sestre ginu danonoćno.
Katarina za Telegraf kaže da radi na dječjoj fizijatriji u Opštoj bolnici u Kruševcu, ali da je njena služba odmah bila povučena, odnosno zatvorena zbog epidemiološke situacije.
Osjećala sam moralnu odgovornost da nešto uradim, sjedila sam kod kuće dok je neko ginuo tokom cijele noći. Prijavila sam se za Halu sportova, gdje sam provela oko mjesec dana, da pomažem pacijentima zaraženim koronom. Ta Hala je danas zatvorena – započinje najstarija sestra.
Najteža je odvojenost od dece
Kako kaže, njena sestra Magdalena, koja ima djecu, i Jelika, bile su kod roditelja, izdvojene na zasebnom spratu.
– Magdalena je bila odvojena od svoje porodice. I ja imam djecu od koje sam se odvojila prešavši u drugu prostoriju u dvorištu, to je ljetnja kuhinjica gdje smo napravili uslove za mene, kako djeca ne bi upadala. Nije lako objasniti im da sad ne smiju da se grle i da prilaze – priča Katarina dodajući da je to svakako bio jedan od najtežih momenata tokom epidemije.
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=3232650713411977&id=100000012410530
Ipak, kako kaže, najveći stres je za predstavljala oprema koju je neprekidno nosila po 6 sati u hermetički zavorenom prostoru.
– Tako je moralo da bude. Imali smo ful opremu – skafander, čarape kaljače, kape, duple maske, naočare, vizir – priča najstarija sestra navodeći da se nije plašila za sebe, jer je u kovid bolnicu otišla vrlo svjesna toga da mora strogo da se pridržava svih pravila.
“Morala sam nešto da preduzmem”
– Zaista sam mnogo vodila računa. Preovladala je želja da se pomogne, da se to što prije završi. Nisam imala drugih razloga da se prijavim za volontiranje, osim moralnih. Kako da sjedim kod kuće, a znam da mi tamo obje sestre ginu? Morala sam nešto i ja da preduzmem – kaže najstarija sestra.
Srednja, Magdalena Šćekić, zaposlena je kao medicinska sestra i sa pacijentima je bila na Infektivnom odeljenju Opšte bolnice Kruševac gdje je i sada.
Ona je, kako kažu njene sestre, sinoć bila u noćnoj smjeni jer na odjeljenju na kom radi još ima posla sa pacijentima.
Strah za roditelje
Najmlađa sestra, Jelika Slavković je radiološki tehničar u kruševačkoj Opštoj bolnici. Njen posao kao tehničara, dok je još bila u svojoj službi, bio je da prima sve hitne slučajeve koji su potencijalno bili inficirani.
Dio posla obavljala je i na Infektivnom odjeljenju, gdje je satima bila u skafanderu, sa maskom, vizirom, kaljačama… potpunom zaštitnom opremom. Ona priča da je bilo teških momenata.
– Lift je prestao da radi u jednom trenutku, pa smo sa svom tom opremom morali pešaka do 7. sprata. Topiš se, ne znam kako bih drugačija opisala. Ali je sigurno bilo teže medicinskim sestrama koje su i po 12 sati morale da budu u toj opremi – priča Jelika.
Kako kaže, straha je bilo, ali ne za sebe.
– Roditelji su stariji, već spadaju u rizičnu kategoriju, pa sam se najviše plašila zbog njih. Sreća te sam mogla da se izolujem na spratu kuće kako ne bismo dolazili u kontakt. S druge strane, njih je u jednom trenutku počela da hvata panika zbog mene – priča najmlađa sestra.
Ipak, odustajanja nije bilo. Jelika, baš kao i njena sestra Magdalena još nemaju ugovore za stalno u Opštoj bolnici Kruševac, ali se nadaju da bi to uskoro moglo da se promijeni.
Sasvim je sigurno da su to i zaslužile.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu