Bili smo u vezi osam godina, bilo je normalno da se raziđemo, desila se ta tragedija. Oktobar 1993. godina, dobila je u osmom mjesecu trudove, odveo sam je u bolnicu, porodila se. Porođaj nije bio kako treba, bila je borba za njen i djetetov život, to je bilo 10 dana borbe. Ja sam išao da gledam i to dijete u inkubatoru, Ognjene, jeziva scena. Stotine djece, krvave onako u inkubatoru, to ću pamtiti cijelog života – rekao je prvo.
– Moja beba je davala znake života, djelovala je blijedo, disala je. Oni su samo jedan dan rekli da je dijete umrlo, način na koji su mi rekli, nisam vjerovao. Tražio sam papire i dijete da bih sahranio dijete, nisu mi dali, trajala je opsada tri dana oko bolnice. To je bio period mog života kada sam bio najmoćniji, otac mi je bio faca. Kad se meni to desilo, onda mogu da zamislim šta su drugima radili – kazao je Aca Bulić, piše Blic.
On ističe da oboje vjeruju da je to dijete živo.
– Vjerovatno ima šanse da se sazna gdje je to dijete, ne ovako putem javnog informisanja, već preko institucija. Kočnica mi je bilo što sam znao šta ću sledeće da uradim, stao sam, čim se desilo, desilo se s nekim razlogom. Sam sa sobom sam se dogovorio da neću da radim te stvari. Svaka ćelija u mom organizmu pulsira i vrišti da je ono živo i znam da je živo. I Ana i ja. Svih ovih godina smo komunicirali na ovu temu – istakao je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu