Policijski čas je došao kao jedan od najtežih, ali je pokazao da policiji nije cilj samo kažnjavanje građana, o čemu svjedoče na desetine upozorenja, bez kazni, koja su izrečena prvog dana.
O ovome svjedoče i brojni i svakodnevni apeli policije da se poštuju odluke o zabrani okupljanja na izletištima i sličnim mjestima.
Iako fotografije naoružanih pripadnika Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) MUP RS na ulicama Banjaluke nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, njihova uloga nije da hapse građane, već da pomognu u zajedničkoj borbi protiv pošasti koja nas je okovala.
Većina građana je još ranije shvatila poruku da izolacija i što manji broj kontakata sa drugima znače uspješnu borbu sa nevidljivim neprijateljem, koji je paralisao cijelu planetu.
Uspješna borba znači da nećemo mjesecima biti u kućnoj izolaciji, već mnogo manje. Ali, kao i u mnogim drugim stvarima, jaki smo koliko nam je jaka najslabija karika.
Međutim, problem, kao i uvijek su onih par postotaka građana koji uporno odbijaju da slušaju, pa se zbog njih i uvode sve drastičnije represivne mjere.
Apsurdno je da se nekog mora moliti da ne radi ništa i da sjedi u kući, jer će u suprotnom ugroziti druge.
Apsurdno je da se pojedinci sve vrijeme upozoravaju da poštuju izolaciju u kojoj se moraju nalaziti, kako ne bi ugrozili druge.
Ako je jedini mogući način da se ovakvima stane u kraj, njihova potpuna izolacija u šatorima, onda neka bude, jer drugačije očigledno ne može.
Nikada nećemo biti Japanci, ali možemo se barem ugledati na njih kada je u pitanju društveno odgovorno ponašanje.
Možda će nakon ove pošasti prva pozitivna lekcija koju ćemo naučiti biti upravo to da se sa poštovanjem odnosimo jedni prema drugima i prema majci prirodi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu