Hronika

"Ostavite me s mojim djetetom" Djevojčicu koju je ubio otac sahranili s plišanim igračkama, majka jecala na koljenima (FOTO)

Petra, nemoj da ideš, čuješ li, nemoj da ideš - jecala je baka Slavica nad malenim bijelim kovčegom u kom je ležalo beživotno tijelo dvoipogodišnje djevojčice, koju je otac Marko Budimirović (35) u utorak mučki ubio, udavivši je golim rukama u kofi punoj vode u iznajmljenom stanu u Vršcu.

"Ostavite me s mojim djetetom" Djevojčicu koju je ubio otac sahranili s plišanim igračkama, majka jecala na koljenima (FOTO)
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RINGIER

Dok su kovčeg sa djevojčicinim plišanim igračkama spuštali u raku, za njim je ka zemlji tonula i neutješna majka Suzana.

Nema, bez glasa, na koljenima je ispratila na vječni počinak svoje jedino dijete, svoju mezimicu, koju joj je suprug, sa kojim je bila u brakorazvodnom procesu, zauvijek oteo iz naručja. Nesrećna žena slomila se po završetku sahrane i pala u nesvijest, pa su je ljekari odvezli kolima Hitne pomoći.

– Neću da idem! Nemojte da me vodite. Ostavite me sa mojim djetetom – molila je Suzana, jedva se držeći na nogama.

FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RINGIER
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ / RINGIER

Posljednji put Suzana je čula Petrin glas u utorak oko podne, kada su razgovarale telefonom. Djevojčica je tada prvi put, otkako se Marko po nalogu suda, zbog nasilja prema supruzi, iselio iz kuće Suzaninih roditelja, bila sama sa njim, u njegovom iznajmljenom stanu na Vojničkom trgu, gdje se samo sat i po kasnije i dogodio stravičan zločin. Po nagovoru oca, ona je majci tada rekla da joj je jako lijepo u stanu i pozvala i nju da dođe, da budu svi zajedno. To je, kako vjeruje Suzanina rodbina, bio samo mamac, kako bi i nju ubio.

– Bio je bolesno ljubomoran. Sve je ovo uradio samo da bi njoj napakostio. Monstrum. I uspio je. Njoj nema života poslije ovoga – prošaputala je bijesno i kroz suze jedna bliska rođaka, dok je osmoro sveštenika služilo opjelo na Gradskom groblju u Vršcu.

Pročitajte još

Nedužnu djevojčicu, za koju kažu da je bila jako veselo dijete, nijedna prolivena suza, nijedan prekor niti optužba na račun nadležnih službi neće moći da vrati. Ipak, ožalošćeni traže da znaju kako je moguće da je čovjek, koji je 27. septembra bio prvostepeno osuđen za porodično nasilje i kom je sud naložio da ide na psihijatrijsko liječenje, mogao da dobije mogućnost da samostalno viđa dijete.

FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ, DRUŠTVENE MREŽE / RINGIER
FOTO: SNEŽANA KRSTIĆ, DRUŠTVENE MREŽE / RINGIER

Zvaničan odgovor na to pitanje Blic juče nije dobio od vršačkog Centra za socijalni rad, u kom i dalje traje vanredni nadzor Pokrajinskog sekretarijata za socijalnu politiku, zbog eventualnog propusta u radu. Nezvanično smo, međutim, saznali da je tu postojala pravna začkoljica, koja se odnosi na to da su se sve izrečene mere – od zabrane prilaska supruzi i njenoj kući do mjere obaveznog liječenja odnosile na njegov odnos sa ženom, a ne i sa djetetom, prema kom, do kobnog dana, nikada nije bio nasilan. Uz to, ta presuda od 27. septembra još nije bila pravosnažna u trenutku kada je počinio stravičan zločin.

– Kada ga je supruga 30. aprila prijavila za nasilje u porodici, ljekar-vještak vršačke Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti “Dr Slavoljub Bakalović” uradio je procjenu njegovog psihičkog stanja. Procenjeno je da ima kapacitet da ponovi to krivično djelo, zbog čega mu je izrečena zabrana prilaska supruzi i kući u kojoj je živjela. Dakle, procjena se radila samo za odnos ubice prema supruzi. Nije rađena bezbjednosna procjena odnosa prema djetetu, jer majka nikada nije skrenula pažnju da je otac bio nasilan prema ćerki. To se nije ni dovodilo u pitanje – kaže, za Novosti, dobro obavješteni izvor.

Šta se to dogodilo u Markovoj glavi, pa je od dobrog momka, kakvog ga opisuju poznanici i kolege, postao nasilan partner i monstrum, niko pouzdano ne zna.

Prihvati notifikacije