Vjeruje se naime u postojanje „Bijele strijele“, specijalne jedinice milicije koja je radila sa dozvolom „odozgo“. Najpoznatiji mafijaši u zemlji za nju nisu bili nedodirljivi. A prema drugim verzijama bila je to tajna organizacija bivših čuvara reda.
Opasne devedesete
Raspad Sovjetskog Saveza je izazvao strašnu ekonomsku krizu i pad životnog standarda. Organizovane kriminalne grupe su se pojavljivale kao pečurke poslije kiše. Ubistva i reket su postali dio ruske svakodnevice.
U međusobnim okršajima su ginule i poznate vođe mafije, ali mnogi vjeruju da je za neka ubistva odgovorna upravo milicijska jedinica koja je odlučila da više ne igra po pravilima.
„Bijela strijela“ se prvi put spominje 1998. Na nju se požalo šef mafije Tigran Petrosjan, optužujući šefa policije u Smolensku Aleksandra Lomtikova za ubistvo jednog „biznis partnera“ i nestanak drugog, piše “Russia beyond”.
Lomtikov i neki saradnici njegovog odjeljenja su tada uhapšeni, ali i oslobođeni kroz mjesec dana zbog nedostatka dokaza. Petrosjan je likvidiran kroz dvije godine, a za njegovo ubistvo niko nije odgovarao.
Državna strategija?
Prema jednoj verziji „Bijela strijela“ je bila državna operacija protiv prodiranja mafije u politiku i zauzimanja glavnih sirovina zemlje. Vjeruje se da je 1994. poznati kriminalac Otari Kvantrišvili smaknut jer se već uveliko bavio izvozom nafte, drvne građe i obojenih metala, a gajio je i političke ambicije.
Kvantrišvili je imao svoje ljude na važnim državnim funkcijama i bilo je nemoguće uhapsiti ga i suditi mu za kriminalnu djelatnost.
Iste godine dignut je u vazduh drugi poznati šef mafije Sergej Timofejev zvani Silvester. Nešto ranije je i ovaj „biznismen“ počeo da se bavi naftom.
Mafija se takođe oslanjala na mala i srednja preduzeća, a država je gubila ogromne poreske prihode. Pretpostavlja se da je tajna milicijska jedinica rješavala sve ove probleme.
Narodni osvetnici
Mnogi međutim vjeruju da država nije odgovorna za pojavu „Bijele strijele“, i da se radi o ličnoj inicijativi oficira milicije koji su se umorili od korupcije i nepravde.
Kao iskusni čuvari reda ovi „narodni osvetnici“ su otvorili lov na glavne mafijaše za koje je zakon bio nepisan. Kriminalci su nestajali bez traga, ginuli u eksplozijama ili bi ih jednostavno izrešetali na ulici.
Brisanje tragova
„Bijela strijela“ je takođe provocirala međusobne sukobe bandita, a vjeruje se i da je jedan od najozloglašenijih ruskih plaćenih ubica 90-ih Saša Makedonski (Aleksandar Solonik) kao bivši saradnik milicije imao veze sa ovom tajnom organizacijom.
1995. godine Solonik je na spektakularan način uspio da pobjegne iz zatvora, a zatim iz zemlje. Ubijen je u Grčkoj kroz dvije godine. 1998. dva člana Kurganske kriminalne organizacije ubijena su u zatvoru u isti dan. Pretpostavlja se da su i oni sarađivali sa „osvetnicima“ i bili spremni da svjedoče protiv milicije.
Početkom 2000-ih legenda o „Bijeloj strijeli“ je polako počela da pada u zaborav zajedno sa banditizmom. I danas je pitanje ko je likvidirao mnoge poznate mafijaše tih godina, a nema ni ljudi koji bi mogli da bilo šta posvjedoče o nezakonitoj aktivnosti milicije.
(Blic)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu