Kad iz zemlje izvučeš i posljednju kap profita, ostaviš iza sebe uništene šume i livade, zagađene potoke i ogromna jezera puna otrovne jalovine. Šta te briga, nek se ova sirotinje bakće s tim! Ono jest, potpisao si da ćeš „nakon eksploatacije teren dovesti u prvobitno stanje“, ali briga tebe za sve pečate i potpise ovog svijeta, uključujući i tvoj sopstveni. Može ti se, eto!
Ali, to nije sve! Ostavićeš ti iza sebe i neplaćene poreze, to bar u ovoj državi nije teško. Otvoriš jednu firmu, pa drugu, pa treću… i tako rudnik, koji nije mrdnuo s mjesta, osvane negdje u Panoniji, gdje rude nije bilo ni u bronzanom dobu.
A tamo, s druge strane planine, ima jedno divno ušće dvije zelene rijeke, i na tom ušću tvoj prijatelj i ortak razvio biznis, milina jedna. Svega tu ima, od nauke do birtije. Plaća i on za to ušće pravičnu naknadu državi: skoro da bi mogao za te pare iznajmiti kiosk na autobuskoj stanici.
Priča je ista i sa drugim rijekama, kamenolomima, majdanima … Narod bi rekao: svačije ničije. Pa, nije baš tako. Zna se ko raspolaže prirodnim bogatstvima RS. I nekako se potrefilo da su upravljači narodnim blagom sve bogatiji, a kasa republička sve tanja.
“Oteto – prokleto”, rekao bi narod, kad progovori! Za sada narod ćuti.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu