Kroz grane starih stabala lipe tek se nazire zgrada koja je, zajedno sa još nekoliko sličnih građevina, predsatavljala biser ahitekture. Istina, dio zgrada izgrađenih u Podgradcima u vrijeme Austrije, kada su ovdje udareni temelji drvne industrije, prvenstveno prerade drveta, obnovljeni su.
Međutim, ovaj park zajedno sa zgradom koja se urušava, očigledno je još na čekanju boljih vremena. Na balkonu je izraslo stablo a ulaz, fasade, unutrašnjost su potpuno devastirani. Na objektu je zamijenjen krov ali to nije zaustavilo njegovo propadanje. Tabla na spratu otkriva da je ovdje privremeno bilo Odjeljenje vrtića “Lepa Radić”.
Sada tu više nema nikoga. Zvjezdan Panić, predsjednik Savjeta mjesne zajednice Gornji Podgradci kazao je za Srpskainfo da lokalna zajednica nije nadležna po ovom pitanju, zato što je stara zgrada u podgradačkom parku koju su gradili Austrijanci, privatizovana, zajedno sa Drvnom industrijom.
– To je privatni objekat i mi za to nismo nadležni. Činjenica je da on propada i da je to loše za Podgradce. Žao mi je zbog toga, volio bih, kao i drugi Podgradčani, da ova zgrada kao i park u centru naselja, u kojem se ona nalazi, budu uređeni. Vlasnici stare zgrade su pominjali da će taj objekat renovirati i pretvoriti u motel. Ipak, nisam primijetio da se nešto tu radi – pojasnio nam je Panić.
Inače, istorija Gornjih Podgradaca je duga i burna. Ovo mjesto je 1398. godine posjetio je Sigismund, mađarski i austrijski kralj i njemački car. Krajem turskog perioda, 1855. godine, ovdje je na vodeni pogon proradila pilana koja je potpuni procvat doživjela za vrijeme Austrougarskog perioda.
Zapošljavala je radnike iz čitave monarhije. Time se povećavo broj stanovnika a naselje se teritorijalno proširilo. Gornji Podgradci, u to vrijeme stekli su status opštine u okviru bosanskogradiškog sreza koji je pripadao okrugu Banjaluka.
Makadamski put između Podgradaca i Gradiške izgrađen je 1888. godine. Početkom devetnaestog vijeka, 1904. godine, Podgradci su dobili poštu, telefonsku liniju i telegraf. U istoriji radničkog pokreta zapisano je da su Podgradčani 1910. godine učestvovali u seljačkom štrajku, oružanom otporu protiv Austrougarske, kojim su tražili rješenje seljačkog pitanja.
U Kraljevini Jugoslaviji Gornji Podgradci su nastavili razvoj započet za vrijeme Austrougarske. Naselje je počelo dobijati urbane forme. Tridesetih godina prošlog vijeka izgrađeni su crkva, škola, radnički dom, bioskop, sportski tereni… Ovi objekti služili su za potrebe radnika i stanovništva.
Prvo školsko zvono, oglasilo se 1927. godine. Ojačale su i privredne, prosvjetne, kulturne, sportske i druge aktivnosti. U periodu kraljevine, ovdje je radilo pet trgovina, četiri gostionice, više zanatskih radnji, među kojima mesnice i pekare. Centar naselja bio je elektrificiran, a električnu energiju dobijali su iz pilane. Autobuski saobraćaj nije bio uspostavljen, a putnici su do Gradiške putovali vozom u zatvorenom vagonu kojeg su zvali štalar.
Kulturno-zabavni i sportski život bio je dinamičan, svjedoče u FK Sloga, sportskom kolektivu duge tradicije koji i sada uspješno djeluje. U radničkom domu često su se održavale priredbe i zabave, kao i drugi kulturno-umjetnički programi. Stariji Podgradčani pominju tamburaše, vatrogasce, društvo za tjelesno vaspitanje „Soko“, Fudbalski klub Kozara, koji je preimenovan u Slogu, povjereništvo Srpskog kulturnog i prosvjetnog društva „Prosvjeta“, teniski sport.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu