Sudbine

"Ovdje se ne sluša druga muzika osim roka i panka" Jedno selo na jugu Srbije vrvi od mladih ljudi, a razlog je potpuno netipičan (VIDEO)

On je mlad, ima stalno radno mjesto u fabrici preko puta svoje kuće, u slobodno vrijeme igra u lokalnom fudbalskom klubu na poziciji veziste i svira pank rok u jednom od tri takva benda u jednom selu na jugu Srbije.

"Ovdje se ne sluša druga muzika osim roka i panka" Jedno selo na jugu Srbije vrvi od mladih ljudi, a razlog je potpuno netipičan (VIDEO)
FOTO: JUGMEDIA.RS / PRIVATNA ARHIVA

Ima djevojku i pred ženidbom je. Ne, ovo nije san, kakav sanja većina mladih u Srbiji, nego java. Junak na na početku ove priče iz sela Ladovica kod Vlasotinca je Aleksandar Mitić (26).

– Sve je baš tako. Meni se posrećilo i svoju budućnost vidim u ovom prelijepom kraju Srbije – kaže Aleksandar i dodaje da su Ladovčani uglavnom pozitivni ljudi zahvaljujući upravo muzici, odnosno, triju pank rok benda, a prvi je osnovan još prije 1990. godine, prenosi Blic.

– Najpre je osnovan bend Cepeni ćunci, pa potom naš bend Hidrogen, a najmlađi je bend Midlee finger – objašnjava najmlađi član četvoročlanog Hidrogena, koji svira ritam gitaru.

Pročitajte još

Ovdje se, tvrdi, ne sluša druga muzika osim roka i panka ili se sluša veoma rijetko.

– Ovo mjesto je specifično. Svi ovde vole tu vrstu muzike, zato što izaziva pozitivan osjećaj, a ljubav je nasljeđena od starijih generacija. Ja sam gitaru zavolio oko pete godine jer sam stalno slušao komšiju kako svira gitaru. Nadam se da sada od nas uče mlađe generacije – priča Aleksandar, muzičar i igrač u lokalnom fudbalskom klubu Progres, koji se takmiči u Jablaničkoj istočnj ligi.

Bend u kome svira, kao i druga dva iz Ladovice, nastupaju na svirkama širom Srbije, a u samoj Ladovici su na Pivskom festivalu – zvijezde.

Rokeri građevinari

No, ne žive svi rokeri san kakav živi Aleksandar. Njemu se posrećilo, a ostali su, kao i većina muškaraca iz Ladovice, prinuđeni da zarađuju za život van sela jer od roda na poljoprivredi se ne živi.

– Znate i ti muzičari su se raštrkali po građevinama kao i mi. Evo, ja i moji prijatelji radimo na gradilištima u Leskovcu gdje se mnogo gradi, drugi su po drugim gradilištima u Srbiji – priča Goran Mladenović ispred jedne od tri seoske prodavnice, koji je građevinski zanat naučio od svog oca – piše Jugmedia.

Selo skromnih ljudi

Do Ladovice putujemo od Grdelice preko, Grdelice Sela, Kozara i Kukavice, penjući se krivudavim putem sa iznenađujuće očuvanim asfaltom i potrebnom širinom kolovoza.

Sela kroz koja prolazimo zibijena su i u ravnici, kao Kukavica, na primer, a ono što odvaja Ladovicu od njih jesu fasade, zapravo, neomalane fasade, pa iz daljine se čini da nailizate na jednu veliku crvenu gromadu.

– Paaa, neke i jesu sa lijepim fasadama. Znate, kako se kaže, krojač nema nikada novo odjelo, obućar cipele, a zidar kuću. S druge strane, ljudi su ovde skromni, ne takmiče se ko će imati ljepšu kuću već svako uradi koliki mu je džep dubok i koliko para ima, a ovdje je malo imućnijih – objašnjava Slobodan Stanković, predsednik MZ Ladovica.

Neženje

Ladovica je jedno od rijetkih sela u vlasotinačkom kraju koje je puno mladih ljudi, a posljednje dvije godine, pričaju, rodilo se mnogo dece.

– Nema iseljavanja mladih, samo sporadično. Mladi osim na građevinama širom Srbije rade u fabrikama u Vlasotincu i Leskovcu. Ovdje namamo Dom kulture gdje bi se okupljali, ali Vlasotince je tu na sedam kilometara pa tamo odlazimo – priča Aleksandar.

Problem je, kaže on, a potvrđuju i drugi sagovornici JuGmedie, što u selu ima mnogo nežanja, čak, oko 70, računaju i to od 30 pa do poznih pedesetih godina.

– Djevojke se češće odlučuju za mladoženje iz gradova, Vlasotinca, Leskovca i dalje – dodaje Aleksandar.

Kuluk i žene

U selu ima dva preduzeća i nekoliko zanatskih radnji, ali se ne napušta ni poljoprivreda.

– Najzastupljnije su žitarice i voće – višnje i kruške, a malinjaci su propali – kaže Goran Dimitrijević, koji se hvali i najlepšom vodom.

Ladovčani su vodu dobili, pričaju on i njegov imenjak Mladenović, još prije 40 godina i to zahvaljujući ženama.

– Većina je, zapravo, bilo žena jer su muškarci zarađivali pare na građevinama. Svako domaćinstvo je imalo dionicu koje će iskopati šanac za vodu. Bio je to kuluk, nije se čekalo da ti vlast uvede vodu. Tako su naše majke, strine i tetke dovele vodu čak sa Gradišta, sa Rupske rijeke, tamo gdje se naša omladina kupa tokom ljeta – pričaju.

Voda nije problem, osim kad je nema kažu i smiju se, ali jeste kanalizacija, koju je lokalna vlast počela da gradi, mada se još ne zna kada će je i završiti.

Stanovništvo

Ladovica je 1981. godine imala 1.018, 2002. 904, a na popisu 2011. 102 stanovnika manje. Oni ne znaju da kažu da li se u međuvremenu smanjio broj stanovnika, ali kažu da je u posljednje dvije godine “mnogo umiralo ali se mnogo i rađalo”.

– Vidjećemo na narednom popisu, ali ono što je činjenica to je da polovina Ladovice danas živu u Smederevu. Cijelo jedno selo je iz Ladovice u Smederevu. To je bilo davno i stoji u istoriji sela – napominje Goran Mladeović.

Istorija

A kad smo već kod istorije, istraživači bilježe da je Ladovica dobila ime po boginji Ladi. Lada je, naime, boginja ljeta, ljubavi i lepote iz staroslovenske mitologije. Po vjerovanju starih Slovena ona živi u drugom svetu zvanom Irij do proljeća, kada se budi noseći sa sobom proljeće.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije