Kada su dame u pitanju, situacija je malo drugačije. Njih čak 100.000 za sada nije našlo srodnu dušu.
Prema riječima mještana sela Međani, nijedna djevojka ne želi u to selo. Kako kažu, tu živi bar 40 momaka od preko 40 godina, a tu su i oni mlađi od 25 – 30 godina.
– Ovdje žene ima za flert, ali ne i za brak. Budeš u vezi sa njom, to funkcioniše, kad ponudiš brak neće da se udaje – pričaju momci sa sela.
U ovom mjestu jedino mjesto okupljanja je ispred prodavnice. Siromaštvo i udaljenost grada dodatno otežavaju situaciju ovim momcima.
Kako kažu, do grada im treba minimun pola sata, a djevojke koje bi se udale u selo kažu – nema.
“Išao bih gdje god treba, samo da nađem ženu”
Branislav Đikić nije želio da bude jedan od 250.000 neženja. Uzeo je stvar u svoje ruke, izvadio pasoš i odlučio da u svojoj 51. godini sreću potraži izvan granica zemlje.
Danas njegova porodica bogatija je za suprugu Aurelu, ćerkice Dunju, Danicu, Ninu i sina Mihaila.
– Kada sam ostao sam, vidio sam da nema života bez supruge. Tražio sam pasoš na brzi postupak, rekao sam da hoću da se ženim. Kada su me pitali da li ima žena u Srbiji za mene, rekao sam ne. Gdje god treba ići ću da je nađem – Ukrajina, Rusija, Albanija Rumunija, Makedonija… Neka će da pristane – kaže Branislav Đikić.
Ženu je našao u Albaniji. Mlada Albanka Aurea Đikić ne krije da je je zadovoljna životom sa Branislavom, a progovorila je i čistim srpskim jezikom.
– Od početka bilo je malo teško, poslije nije toliko teško bilo. Radi se dosta, ali nije loše, nije sjajno, ali nije ni loše. I u Albaniji sam živjela na selu, ali nismo imali ništa. Radila sam dvije godine u fabrici i to je to – kaže Aurela.
Njoj uopšte ne smeta što druge žene ne žele u selo.
– Ko hoće, izvolite, ko neće doviđenja, ćao. Suprug mi mnogo pomaže, ne radim samo ja – kaže ova vrijedna žena.
Njen suprug za nju ima samo riječi hvale.
– Nigdje nema sve idealno, ali jeste idealna. Radi sve. Ali rijetko ko bi sada pristao da muze krave. Naše djevojke neće uopšte da žive na selu – kaže Branislav Đikić.
“Bolje Albanke, nego ništa”
Njihov komšija Bojan Pešić takođe muči muku sa pronalaskom ljepše polovine.
– Roditelji ih uče da se ne muče, nego da idu u grad da žive. Tamo će i da trpe, ali neće doći u selo. Bolje i Albanke da dođu nego ništa – kaže Boban u emisiji Exploziv na Prva Tv.
Ni u Vojvodini situacija nije mnogo drugačija. Iako ih ima manje koji su neoženjeni, nego na jugu. Srđan je jedan od njih, a da u njegovoj kući živi “momak za ženidbu” istakao je i na kapiji svog doma.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu