Sirotište za slonove “Dejvid Šeldrik” na periferiji glavnog grada Najrobija dom je za nekoliko stotina slonića siročića iz cijele Kenije.
Ovdje pristižu bebe slonovi koji su ostali siročad u divljini – najčešće zato što su im krivolovci ubili mame. Većina ovih bebica u sirotište stignu pothranjene, bolesne ili sa ozbiljnim povredama, koje su im nanijeli ljudi.
U sirotištu ih liječe, hrane, čuvaju, sve do osme ili devete godine, kada ove životinje dovoljno ojačaju da mogu same brinuti o sebi. Kada slonovi stasaju, njihovi dobrotovori ih vraćaju u divljnu, u Nacionalni park Cavo, ili u daleku Masai Maru.
– Slonovi su vezani za nas, pamte nas po dobru. Čak i kada ih odvedemo sotinama kilometara daleko od ovog sirotišta, kada su povređeni, oni nađu put do nas i vrate se ovamo, da mole za pomoć – ispričao je jedan odgajatelj slonova u sirotištu “Šeldrik”.
Naveo je brojne primjere, kada su se povrijeđeni slonovi, koji su ovdje odrasli, nakon nekoliko godina vratili u sirotište da zatraže spas.
– Najčešće ih povrijede ljudi: ili krivolovci koji hoće da se domognu njihovih kljova, ili farmeri koji od slonova brane svoje usjeve. Ali, ljudi zaboravljaju da slonovi ne bi zalazili na njihove farme, da im ljudi nisu oteli njihova prirodna staništa i ostavili ih bez hrane – priča ovaj “šaptač slonovima”.
Neke bebe slonovi u sirotište dođu sa povredama od mačeta, a od ovog oružja najčešće stradavaju i njihovi roditelji.
Ali, slonići koji stignu do sirotišta su spaseni. Tu ih čekaju flašice s mlijekom, a ovo “flašica” valja shvatiti uslovno, jer u nju stane nekoliko litara mlijeka, koje slonići, uz pomoć ogromne cucle, začas smažu.
U sirotištu imaju i veliki prostor za igru, svoju šumu, parče savane i naravno lokve s vodom i blatom u kojima se brljugaju. Tu su i redovne posjete veterinara.
Sav ovaj “luksuz” valja platiti, pa je sirotište stalno u lovu na donacije.
Svaki turista može postati mali donator, ako “usvoji” slona bebu. Svako ko uplati iznos od oko 90 američkih dolara, dobiće “starateljstvo” nad jednim slonićem na godinu dana. U tom periodu dobijaće na imejl njegove slike i informacije o njegovom rastu, zdravlju i napretku.
Ima i jeftinijih načina da se pomogne sirotištu za slonove, a to je kupovina suvenira, naravno u obliku slonova. Sav prihod od suvenira kupljenih u sklopu sirotišta, kao i sav prihod od ulaznica koje plaćaju turisti, ide sirotištu. Suvenire izrađaju loklaci aktivisti, pro bono, i to je njihov doprinos.
Svaka beba, pa i ona slonovska, koja može biti teška i do 150 kilograma, treba mir. I o tome zaposleni u sirotištu vode računa, pa su posjete turista stogo ograničene. Oni imaju pristup slonovima samo u odrđene dane i posjeta jedne grupe traje maksimalno 45 minuta. Slonovi sa ovim “strancima” provode maksimalno dva sata u toku jednog dana.
Turisti mogu da ih gledaju i snimaju sa distance dok se ove bebice igraju, brljugaju, galame ili cuclaju mlijeko iz svojih flašica, ali ne smiju da ih diraju niti da ih hrane.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu