Magazin

Ovo često roditelji zanemaruju: Iz ugla mame i psihologa to je najvažnija stvar u VASPITANJU DJETETA

Dr Beki Kenedi je klinička psihološkinja, majka troje djece i osnivačica i izvršna direktorka kompanije Good Inside, koja se bavi roditeljstvom i pokreće novu generaciju roditeljskih pokreta. Kroz svoju bestseler knjigu, govor i podcast, izgradila je zajednicu miliona roditelja koji se oslanjaju na njene praktične savjete.

djeca u vrtiću
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Ovo je priča, koja umnogome može značiti svakom roditelju:

– Postoji fraza koju roditelji često izgovaraju: „Samo želim da moja djeca budu srećna.“

Međutim, kao dječiji psiholog i majka troje djece, primijetila sam kako fokusiranje na sreću, umjesto na izgradnju otpornosti, može učiniti više štete nego koristi u djetinjstvu.

Naravno, ne želim da moja djeca budu nesrećna. Ali kada sreću postavimo kao jedini cilj, počnemo da gledamo na uznemirujuća osjećanja naše djece kao probleme koje treba rješavati, a ne kao emocije koje treba tolerisati. I kada ne znamo kako da izdržimo u trenucima kada se naša deca osećaju loše, nesvesno im šaljemo poruku da su ta osjećanja loša, pa čak i preteća.

Vremenom, djeca počinju da izbegavaju neprijatna osjećanja umjesto da uče kako da se nose sa njima. Djeca ne mogu naučiti da tolerišu osjećanja koja mi ne tolerišemo kod njih. Što više nastojimo da učinimo našu djecu srećnom, manje emocija će naučiti da podnose.

A to je recept za anksioznost, krhkost i nesigurnost, što, u krajnjoj liniji, vodi do toga da od njih postanu nesrećni odrasli.

Pročitajte još

Naučite svoju djecu kako da budu otporna

Sreća ne dolazi iz izbjegavanja teških osjećanja — ona dolazi iz sposobnosti da ih tolerišemo. Što više pomažemo našoj deci da se nose sa teškoćama, umesto da pokušavamo da ih uklonimo, to manje prostora ta uznemirujuća osjećanja zauzimaju. Drugim riječima, izgradnja otpornosti u detinjstvu stvara prostor da sreća prirodno izraste, iz osećaja da ste kod kuće sa sobom, a ne iz izbjegavanja teških trenutaka po svaku cenu.

Sledeći put kada vaše dete bude uznemireno, razmislite o ovim savetima kako biste mu pomogli da izgradi otpornost:

Regulišite sebe

Jedan od najvećih razloga zbog kojih reagujemo prebrzo je što se mi sami osećamo nelagodno. Često kao da pomešamo osećanja svog deteta sa sopstvenim. Koristite ovu mantru: „Sigurna sam, ovo nije hitno, mogu da se nosim sa tim.“

Sedi, nemoj popravljati

Ako sednete pored deteta koje se bori sa emocijama, reći ćete: „Razumem zašto se osećaš tako“ ili „Da, u potpunosti te razumem“ ili „I ja bih se isto osećala.“ Takođe, može biti da jednostavno klimnete glavom, trljate mu leđa i ne izgovarate ništa.

Vjerujte u sposobnost svog djeteta

Podsećanje da vaše dete može da izdrži teške emocije znači da ćete biti manje skloni da mu odmah ponudite izlaz iz situacije. Kada ostanete smireni usred emocionalne oluje svog deteta, vi im zapravo pokazujete otpornost — i oni će to naučiti od vas.

Otpornost priprema vaše dijete za budući uspjeh

Kada se previše trudimo da naši mališani budu srećni, nesvesno im šaljemo poruku da su teška osećanja — frustracija, tuga, bes, ljubomora — opasna. Umesto da se pomirimo sa tim emocijama i radimo na njima, deca nauče da ih izbegavaju ili se boje.

Ako ubrzamo do odraslog doba, ta ista deca postaju odrasli ljudi koji se osećaju nepripremljeni za neizbežne životne izazove. Što je još gore, njihova tela su toliko navikla na izbegavanje neprijatnih osećanja i stalno jurenje za srećom, da izbegavaju izazove, klone se novih iskustava i teško se oporavljaju od neuspeha, piše Ona.rs.

Dakle, ne, ne želim samo da moja deca budu srećna. Želim nešto dublje, nešto čvršće: želim da se moja deca osećaju kao kod kuće sa sobom, bez obzira na to šta život donosi. Želim da moja deca budu otporna — što je, ironično, temelj za pravu sreću”, zaključuje ona.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu