On se prije dvije noći goloruk upustio u borbu sa vukom koji je upao među njegove koze, i poslije dramatičnog rvanja usmrtio predatora.
Njega u bolnici, zbog epidemioloških mjera, niko ne može da posjeti niti da razgovora sa njim, ali Novosti saznaju da je u borbi sa opasnom zvjeri, zadobio poderotine i rane po rukama. Ljekari, preventivno, danonoćno dežuraju kraj stasitog Cene, da se slučajno ne bi dogodila infekcija, koja može da bude posljedica vučjih ujeda. Cena je doživio i psihičku traumu jer je borba sa vukom, teškim više od 40 kilograma, bila bitka na život i smrt.
Ne pamti su u Koprivštici niti šire, da se iko igdje upustio u borbu sa gladnim predatorom koji obično uzme plijen. U Ceninom toru je bilo stotinak koza i dvadesetak jarića od kojih ovaj stočar živi. Uspio je da sačuva cijelo stado, a ljudi iz Koprivštice, kao i Cenini prijatelji kažu da bi on vjerovatno postupio isto da se slična situacija ponovi.
Prema riječima Ivice Najdanovića, Hristivoja Potića i Radisava Panića, njihov komšija i prijatelj, ali i Hristivojev rođak Cena, svoje stado od stotinak koza alipino rase, podiže i razmnožava već 10 godina. Napustio je posao u jednoj pirotskoj firmi, vratio se na dio očevine koji mu je u selu pripao i otpočeo sa desetak prelijepih koza. Radio je bukvalno danonoćno i obnovio i izgradio novu štalu sa torom u mjestu Glavina, svake godine sam spremao hranu za stado, muzao, spremao sir, obavljao sve druge poslove koji se rade u velikom stadu i oko njega. Sazidao je i veliku kuću u Pirotu.
Svi koji ga znaju, kažu da je izuzetno vrijedan i marljiv, i da svoje stado pazi kao oči u glavi. Zato je i nasrnuo na vuka koga je usred noći ugledao među kozama.
– Vjerovatno je, tokom borbe znao da ne smije da dopusti da ga vuk dočepa za vrat ili stomak gdje je čovjek najranjiviji, pa otuda povrede samo po rukama. Da je na njegovom mjestu bio neko drugi, ko zna kako bi se ponašao. Cena je spriječio da mu zvijer odnese kozu, uhvatio ga za zadnju nogu i ispod ograde provukao nazad i tad je nastala borba koja se završila tako što je Cena izranjavan, a vuk bukvalno ostao bez donje čeljusti. Tako ranjen, Cena je uspio da se džipom doveze do sela, da me pozove i da ga Hitna pomoć preveze u grad. U prostoriji u kojoj živi kraj svojih koza još stoje tragovi njegove krvi koja je kapala sa njegovih rana, nakon što je usmrtio predatora. Tokom borbe uništio je i svoj mobilni jer su se valjali po toru, dok su psi iz nekog razloga ostali izvan tora – kaže Ivica Najdanović.
Brane se, uglavnom, petardama
U Koprivštici kažu, da je do prije nekoliko godina, Potić imao i lovačko oružje i situacija bi se sasvim sigurno drugačije odvijala da je Cena kraj sebe imao pušku. Međutim, zbog jedne rasprave sa nekim komšijom policija mu je, prije desetak godina uzela lovačko oružje i vjerovatno ga neće dobiti nazad jer je procedura oko povratka mukotrpna i dugotrajna. Mnogobrojni staroplaninski stočari su bez ikakvog oržja pa su, u očajnim situacijama prinuđeni da svoja stada, od vukova brane – petardama, što uglavnom nije dalo nikakve rezultate.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu