Kosta K. (13), učenik osnovne škole “Vladislav Ribnikar” na Vračaru ubio je u sredu ujutru osmoro đaka i čuvara Dragana Vlahovića. U krvavom piru koji je počeo nešto posle 8 sati ujutru, ranio je i šestoro djece i nastavnicu istorije. Budući da nije napunio 14 godina, on nije krivično odgovoran i sada se nalazi na Klinici za neuropsihijatriju za djecu i omladinu, na posebnom dječjem odeljenju.
Ovaj užasni zločin nametnuo je brojna pitanja, a među njima se posebno ističe i najčešće postavlja jedno – koja kazna čeka najmlađeg masovnog ubicu-dječaka u Srbiji?
Kakva će biti sudbina Koste K. a znaće se nakon što se obave ispitivanja i vještačenja, a kako ovakav ili sličan zločin koji je počinio maloljetnik nije zabilježen u Srbiji, neizvjesno je na koji način će Kosta biti kažnjen ili izolovan, s obzirom da nije krivično odgovoran.
Prema riječima stručnjaka, koja god da je dijagnoza u pitanju, dječak će biti liječen i praćen ali niko ne može reći koliko će liječenje trajati pa samim tim i izolacija iz društva. Kako kažu, slučaj je neuporediv jer nijedno dijete do sada nije izvršilo masakr sa ovolikim brojem mrtvih i ranjenih.
Najmlađe dijete – ubica u svetu?
Radmila Vulić Bojović psiholog i psihoterapeut, kaže za Blic da je ovo jedinstven slučaj i da je teško bilo šta reći u ovom trenutku.
– Ono što je izvesno je da je taj dječak smješten na neuropsihijatriji, na posebnom odjeljenju i da će sa njim razgovarati sudski vještaci, psihijatrijske i psihološke struke i da se će posle toga informacije biti preciznije. Ono što se na prvi pogled čini je da je došlo do nekog sloma, do stresa koji nije mogao da kanališe na drugačiji način. Mi ovakve slučajeve nismo imali ranije, bilo je maloljetnih počinioca koji su krivično neodgovorni, ali ovo je do te mjere intenzivan, drastičan nasilni čin, koji sugeriše i neku ozbiljniju patologiju. Zaista ne bih da spekulišem šta i kako, to je na vještacima, ali moje mišljenje je da on neće moći dugo da bude član neke zajednice. Ne znam kako bi uopšte mogao da bude član bilo koje zajednice. U zatvor ne može jer je krivično neodgovoran, pa pretpostavljam da će biti neki poseban oblik smještaja. Nezgodno je i delikatno jer ovo nije bilo kakvo djelo, ovde imamo dijete koje je izvršilo masovno ubistvo – kaže Vulić Bojović.
Koliko dugo neko može ostati na psihijatriji
Kako stručnjaci objašnjavaju na psihijatriji ostaju oni koji se liječe, a dužina trajanja zavisi od procesa liječenja, osnove bolesti i samog pacijenta. Da li se nekada desilo da je neka maloljetna osoba počinila ubistvo, naša sagovornica kaže vjerovatno jeste, ali ovde postoji niz drugih stvari koji se ne mogu porediti sa ovim slučajem, jer kao što kaže, ovo je nezabilježeno.
– Mi znamo za djecu koja su počinila neko djelo, krađa, oštećenja imovine, pa imamo vaspitne ustanove, ustanove za osposobljavanje i oni tamo provedu neko vijeme. Mi smo u prošlosti vjerovatno imali neki slučaj da je maloljetnik nekoga ubio, ali ovdje ne govorimo o ubistvu, ovo je masovno ubistvo. Čak ni u Americi nije ovako, jer navodno, kako sam dobila informaciju, on je najmlađe dijete u svijetu koje je ubilo ovoliko ljudi. U Americi imamo pucnjave u školi, ali to radi osoba koja je punoljetna i koja može u ćeliju i da nikada ne izađe, ali šta sa ovim?! Ne znam, šta će biti, sve zavisi od izveštaja i nalaza sudskih vještaka koji će morati da procijene i evaluiraju u kojoj mjeri je on uopšte svjestan šta je uradio. Imam mnogo iskustva i meni je teško da pojverujem da se to dogodilo, a jeste se dogodilo – kaže Vulić Bojović.
Kako dodaje, svi scenariji su mogući, ali podvlači da je u ovom trenutku rano davati bilo kakve prognoze, a naročito prije ozbiljnog pregleda stručnjaka i njihove procjene.
Psihopate i sociopate
Termini psihopata i sociopata imaju slično značenje, ali prema rečima psihologa Maje Svetozarević, one opisuju dvije različite osobe. Kako objašnjava, što se konkretnog slučaja tiče o dijagnozama se ne može govoriti javno, čak i kada imamo ovako drastičan slučaj, ali opet možemo napraviti podelu.
– Psihopate su inteligentne osobe, a sa sociopatama imaju jednu zajedničku crtu a to je potpuno odsustvo empatije. Razlika je što su psihopate izuzetno inteligentne osobe i vole ugled, moć, poziciju, što ne znači da svi koji to vole spadaju u ovu kategoriju, već samo ističem ka čemu naginju. S druge sociopate, oni imaju neku prosječnu inteligenciju i oni ne poštuju društvene norme, ismijavaju okolinu i tako dalje… Ukratko, ni jedni ni drugi ne osjećaju krivicu – kaže Svetozarević.
Kako dodaje psiholog Radmila Vulić Bojović ovi termini se više ne koriste, već kada želi da se istakne, upotrebljava se termin “poremećaj ličnosti”.
– Sociopata je savremeniji izraz, izraz psihopata se više ne koristi nego se u savremenoj dijagnostici koristi izraz “poremećaj ličnosti”. Sociopata je oblik poremećaja ličnosti, a oba karakteriše nedostatak empatije, saosjećanja i mogućnosti da se povežeš i uđeš u bliske odnose sa drugim ljudima – dodaje naša sagovornica.
“Nenormalne stvari rade nenormalni ljudi”
Profesor Dragan Simeunović objašnjava da do tragedije u OŠ “Vladislav Ribnikar” nije doveo jedan faktor, pa ne postoje objašnjenja za takve pojave. Ističe da su ljudska bića veoma nasilna i da ne možemo iz sebe iščupati agresivnost, ali da možemo skloniti oružje.
– Pođimo od pretpostavke da nenormalne stvari rade uglavnom nenormalni ljudi. Treba videti da li je to dijete psihijatrijski zdravo. Od 750.000 đaka, jedan procenat mora da bude psihijatrijski bolestan, to je zakon brojki i procenata – rekao je profesor Simeunović za RTS.
S druge strane, kako navodi, jedan od najuglednijih srpskih dječjih psihijatara Dejan Budimirović je jutros poslao svoje nezvanično mišljenje u kojem kaže da socijalna ispražnjenost i potpuno odsustvo empatije možda ukazuju na jednu vrstu mentalnog poremećaja. Kako je napomenuo, ljudska bića su veoma nasilna i da je ljudski rod veoma agresivan.
Ističe da nam je ubistvo genski prirođeno, a da su društvene okolnosti te koje omogućavaju da se agresivnost ispolji ili ne ispolji, takođe smatra da je dodatni faktor u ovom slučaju očigledno frustracija, ali i dostupnost oružja.
“Opasnosti od video-igrica su precenjene”
Profesor Simeunović je istakao da živimo u ubrzanom i neurotičnom svetu u kojem postoji izrazita otuđenost, ali napominje da je dječak koji je pucao u školi bio odličan đak. U
– Beogradu, dječaci su u tim godinama rijetko odlični. To je, očigledno, s jedne strane pritisak roditelja, a sa druge strane – to djeca ne vole. Nikada djeca nisu voljela odlikaše. Dijete se nalazi u nekoj vrsti sendviča i procijepa. Sa jedne strane zahtjevi roditelja, sa druge okolina koja to ne voli. Zato je on i menjao odjeljenje – objasnio je profesor Simeunović.
Smatra da su opasnosti od video-igrica precjenjene i da čak, prema svim istraživanjima, igrice mogu doprinijeti da se relaksiramo od agresivnosti koja je u nama.
– Ako ih stalno igramo, u određenim okolnostima mogu da dovedu do incidenata kao što je ovaj, ali ne same od sebe, već udružene sa drugim faktorima. Do ovakvih stvari nikada ne dovodi jedan faktor. Ne postoje monokauzalna objašnjenja za ovakve pojave – naglasio je on.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu