Banjaluka

Ovo je sramota na samo 11 kilometara od centra grada: Djeca u blatu i prašini čekaju autobus dok ih GUŠI SMRAD SMEĆA (FOTO)

Ne znam kada je gore. Ljeti ne može da se diše od prašine i užasnog smrada, a zimi od blata i vode. Ovako je od kada idem u školu, kaže za Srpskainfo djevojčica koju smo zatekli na mjestu gdje bi trebalo da je autobusko stajalište. Sve je, ali to nije.

Ovo je sramota na samo 11 kilometara od centra grada: Djeca u blatu i prašini čekaju autobus dok ih GUŠI SMRAD SMEĆA (FOTO)
FOTO: USTUPLJENA

Ružne slike improvizovanog stajališta za autobuse, dok samo koji metar od djece stoje prepuni kontejneri stižu iz Mjesne zajednice Karanovac. Od najstožeg centra Banjaluke do njih je 11 kilometara. Mještani kažu da žive kao da ne pripadaju Banjaluci, već da žive 1.111 kilometara daleko.

Učenica osnovne škole, koja je čekala autobus za Ljubačevo, ispričala nam je da stajalište uvijek razrovano, puno lokvi i blata. Problem je, priča, što na mjestu gdje je „stajalište“ često budu kamioni koji dodatno razrovare zemlju, pa rupe postaju veće, a lokve sve šire. Ljeti udišu prašinu, dok pokušavaju da zaklon od sunca potraže ispod drveta. Na samo koji metar od djece stoji nekoliko kontejnera. Puni smeća, dok je i okolo pobacan otpad.

– Evo, ovako mi čekamo autobuse. Nemamo ni komad betona pod nogama, ni nešto da nas zaštiti od snijega ili kiše. I dok su moji roditelji išli u školu, isto ovako je bilo. Od tada do danas, ništa nije bolje – priča za Srpskainfo ova učenica. Na pitanje šta bi što prije trebalo napraviti, osim stajališta, kaže i trotoar jer „hodaju ivicom puta“.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Mještani nezadovoljni što se smeće odvozi dva puta sedmično, jer, kažu, trebalo bi puno češće, obzirom na broj kuća i ljudi.  Improvizovano stajalište nalazi se preko puta ambulante porodične medicine i mjesne zajednice. Svako jutro, kako nam rekoše u MZ, moraju prvo da očiste prašinu i kamenčiće u dvorištu i na stepenicama, pa tek onda da otvore prostorije.

Mještani pričaju da radnici isprazne kontejnere, ali ostave ono što je okolo. Problem je, naglašavaju, što nemaju dovoljno mjesta gdje da bace smeće, a negdje moraju.

– Šta će narod sa krupnim otpadom? Gdje da ostavi neki komad namještaja? Ne može stati u kontejner, pa ljudi ostave pored, a oni to neće da pokupe. A ljudi ovdje plaćaju odvoz smeća – kaže za Srpskainfo Dražan Vukojević, predsjednik Savjeta MZ Karanovac. 

I on ističe problem nepostojanja pravih autobuskih stajališta, pa djeca nemaju gdje da stoje.

– To je problem koji je još iz vremena kada sam ja išao u školu, a završio sam je davno. Mislim da smo najlošije izgrađena mjesna zajednica u Banjaluci – kaže on.

Procjenjuje se da na području ove mjesne zajednice ima oko 850 kuća. Pita nadležne gdje su kontejneri u Karanovcu, sada kada je u toku i akcija čišćenja i uređenja grada. 

Kaže da mu je rečeno da se prvo uređuju gradska naselja, a onda na red dolaze ostali.

Pročitajte još

– Ali, kada će to biti? Da stavimo na oglasnu tablu, da ljudi znaju kog dana mogu da iznesu otpad. Tražimo sam da nam stave velike kontejnere. Mi smo 11 kilometara od centra grada i zamislite koliko ima kuća na toj razdaljini – kaže on. Ističe kako se bliži Svjetsko prvenstvo u raftingu, pa pita zar je nemoguće da se ovaj dio očisti.

– Doći će neko iz Brazila, Njemačke. Šta pokazujemo narodu, smeće? – upozorava Vukojević.

Ističe da 90 odsto stanovnika živi na ivici, da gleda kako da preživi i da niko nema novca da iz svog džepa plati da se doveze veliki kontejner, kako bi se riješio krupnih stvari. Pita kako neko sa 250 maraka penzije može to da uradi. Naglašava da je, zbog raznih problema sa kojima žive mještani Karanovca, u Gradsku upravu iz Mjesne zajednice poslato 30, 40 raznih dopisa, a na samo jedno je odgovoreno.

– Sve nam treba. I voda i rasvjeta i trotoar. Neće da postave 20 sijalica, a ljudi gube glavu. Ovaj put je najprometniji, a uopšte nije obezbijeđen. Odem u Gradsku upravu da tražim rasvjetu, kažu mi za to treba građevinska dozvola, da se postave sijalice. Pa dok se to izganja, proći će pet godina. Kažu, stavite stubove, mi ćemo izaći u susret i postaviti sijalice. U ovom zemlji ništa nije riješeno – ističe on.

Traže i da se očisti most, da nema šljunka i abrazivnog materijala kako se djeca ne bi poskliznula i pala. U GU su poslali dopis, ali odgovor nisu dobili.

– Šta god da smo tražili, ne daju. Eto, došli su zamijeniti sijalice. To je sve za ovih 30, 40 dopisa koje smo poslali i šta smo tražili – kaže on.

Neophodan trotoar

U Gradskoj upravi su nam rekli da je Mjesna zajednica Karanovac prošle godine dobila najviše para od svih MZ u gradu. Pitao sam ih šta su uradili za taj novac. Koliko su dali i za šta. Tražio sam spisak da vidim šta je urađeno. I znate šta, 10 pfeniga prošle godine nije došlo u Karanovac – upozorava predsjednik ove MZ. Ističe da stalno traže da se uradi trotoar, jer ovom dionicom ljudi nenoralno voze. -Tu djeca idu pješke. Ograničenje je 80, a neki voze i do 120 kilometara na sat – upozorava Vukojević. Prema njegovim riječima, stalno se priča o milionima koji se ulažu, a gradska administacija ne može da riješi osnovne stvari, neophodne za život ljudi.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu