Kapaciteti možda jesu pred pucanjem, ali zdravstveni radnici još uvijek hrabro stoje na prvoj liniji fronta, jer su svjesni da životi drugih zavise od njih i zato nema povlačenja dok se vodi rat sa nevidljivim neprijateljem koji je pokorio čitav svijet.
Ponekad se radi i preko 12 sati, pod teškom opremom i sa nekoliko pari rukavica. U respiratornom centru su najteži pacijenti, potpuno intubirani ili na kiseoničkoj terapiji, oni se uz pomoć ljekara bore za svaki dah i zato je slika iz crvene zone čačanske bolnice, jedina mjerodavna kad se bilo gdje u gradu na Moravi pokrene priča o tome koliko je korona virus zapravo ozbiljna bolest. Ta slika demantuje sve one “nevjerne Tome” koji cijelu situaciju smatraju farsom, odbacuju nošenje maski i nonšalantno se okupljaju na proslavama i rođendanima, piše Telegraf.
Doktorka Biljana Radivojević u prva dva talasa pomagala je drugima i spasavala živote, a u trećem i sama je legla u bolničku postelju.
Situacija u Čačku je teška
– Neozbiljno smo shvatili i zato nam se sve ovo dešava. Virus je poprilično nepoznat i zastrašujići, pa čak iako prođete sa lakšom kliničkom slikom, posljedice koje može ostaviti i na najzdraviji organizam mogu biti poprilično ozbiljne. Mnogo zdravstvenih radnika je oboljelo i to je jedan od najvećih problema, jer džaba ako imamo dovoljno infizuja i oprema, ako nema ko da liječi ljude. Zato sve građane molim da vode računa, bolest može biti izuzetno teška i opasna bez izuzetka, jer se pokazalo da ne bira – rekla je dr Radivojević.
Kroz kovid odjeljenja čačanske bolnice do sada je prošlo na stotine ležećih pacijenata, dnevno se obavi oko dve stotine pregleda, a kroz hodnike odjekuju kašalj i pištanje respiratora. Međutim, i u ovoj situaciji našao se jedan simpatičan duo – čačanski Maša i Medo, vrijedni medicinski radnici, koji i u svom ovom sivilu uspijevaju da na lice pacijenata izmame osmeh.
– Trudimo se da se našalimo, da ih bar malo rasteretimo, jer sve njih muči ista i velika briga. Sticajem okolnisti nam na mantilima piše Maša i Medo, pa skoro svima upravo to bude simpatično, bar na trenutak se razbije taj strah koji imaju – rekao je Marko Milošević koji već devet mjeseci radi bez slobodnog dana i kog već sad cijeli Čačak zna po nadimku Medo.
Kad završe svoj radni dan koji ponekad traje i duplo duže od prosječnog, za medicnsike radnike ipak nije kraj, jer mnogo je lakše obući svu tu čistu opremu, nego je nakon višečasovnog boravka u crvenoj zoni bezbedno skinuti.
– Svi mi imamo porodice, strah nas je za naše i njihovo zdravlje. Već smo navikli na skafandere, maske i rukavice, ali bojazan da se možemo razboleti i zaraziti druge uvek postoji. Zato je jako važno da se svi, bez izuzetka, pridržavaju svih propisanih mjera, kako bi se ovo što prije završilo – rekla je glavna sestra na grudnom odjeljenju čačanske bolnice, Branka Sečivanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu