Ranom zorom, običaji kažu, domaćini treba da sa puškama odu u sječu badnjaka koji se do večeri drže pored kuće, a zatim se unose i stavljaju na ognjište.
Običaj sječenja badnjaka simbolizuje vitlejemske pаstire koji su na znаk Zvijezde dа se rodio Hristos Spаsitelj, isjekli grаne badnjaka i ponijeli ih u pećinu kako bi naložili vatru i ugrijali Hristа i njegovu mаjku.
A sam badnjak ne bi trebalo da se sječe golom rukom, već rukavicama u kojima je bilo izmješano žito. Domaćin se prije sječe okreće ka istoku, krsti tri puta i kaže: “Pomozi i Bože i sveti badnjače”. Drvo treba sjekirom isjeći tri puta, a ako se ono ne polomi iz trećeg pokušaja, onda se lomi rukama.
U pojedinim dijelovima Srbije običaj je da se na mjestu na kojem je nekad stajalo stablo badnjaka, ostavi ili parče pogače ili žito iz rukavice, prenosi Žena Blic.
Uz badnjak se dodaje drenova grančica koja je simbol zdravlja i snage.
U nekim krajevima naše zemlje, najčešće u gradovima, ne slijedi se običaj sječenja badnjaka, već se on kupuje na pjacama ili tezgama koje se ovih dana mogu sresti na svakom ćošku – uz pšenicu koja se, takođe, prodaje i uveliko kupuje za Božić.
Dosta je i polemike oko toga šta je od onoga što se čini u susret Božiću u skladu sa vjerom, a šta je rezultat sujeverja ili samo narodne prakse.
Pomenuti običaji imaju utemeljenje u religiji, dok se “običaj” spavanja na slami koja se u kuću unosi na Badnje veče a sve kako bi “djevojke sanjale mladića za kojeg će se udati”, svrstava u praznoverje.
Mimo vjerskog običaja je i kićenje automobila badnjakom koje postaje sve popularnija praksa.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu