Oni što mogu reći da su ljudi, profesori, pisci poput Tihomira Levajca rijetki primjer onih koji su u potpunosti oživjeli jedan duh našeg grada, duh i dušu po kojoj je Banjaluka bila poznata. Uspio je da svojim djelima oživi ono što je Banjaluka nekada bila i treba opet da bude – rekao je Stanivuković.
Dodaje da je oživio uspomenu na gimnazijske profesore, sistem obrazovanja, održavanja nastave i ophođenja prema jednoj od najvažnijih profesija – obrazovanju novih naraštaja, za čime danas, tvrdi, naše obrzovanje vapi.
Stanivuković dodaje da je Levajac u svojoj knjizi ,,Oproštajno pismo starom hrastu” oživio priču o nekadašnjem simbolu Banjaluke i ukazao na negativnu pojavu betonizacije našeg grada i ,,stradanja” zelenila u gradu. U djelu ,,Priča koja luta svijetom” je opisao jedan od najtragičnijih događaja u istoriji našeg grada, a to je pokolj Šargovačkih učenika.
Takođe, tvrdi on, ideja o ćiriličnom parku je ideja profesora Levajca.
– Zbog svega toga smatram da ljudi poput profesora Levajca zaslužuju nagradu u našem gradu, da jednom naše ljude odlikujemo za vrijeme njihovih života. A ne da postanemo svjesni njihovih dijela kad ih ne bude bilo – nastavlja Stanivuković, te dodaje da u njegovoj riječi i pisanom djelu Banjaluka će da živi vječno jer je opisao je Banjaluku u svim njenim razdobljima, oživljavajući sve epohe i generacije.
Govoreći o djelu ,,Oproštajno pismo starom hrastu” Levajac je rekao da će ovaj grad na niske grane pasti ako ne bude živio u skladu sa prirodom, sa tom beskrajnom, čednom ljepotom i ako ne prestane da pljačka tu Božiju ekonomiju. Zašto? Zato što je čovjek dio prirode. Priroda je pouzdan čovjekov prijatelj, ali se on neprijateljski prema njoj odnosi. Priroda ne može sama sebe da uništi, ako to čovjek ne učini.
– Usuđujem se reći da Banjaluka treba razmisliti kada se počne sa izgradnjom nove gimnazije, a to je već došlo, da razmisli da ta ustanova nosi ime po ovome čovjeku – poručuje Stanivuković.
Bogata biografija
U saopšenju napominje da, Tihomir Levajac nije ,,rođen u cvijeću livada’’, kako Miroslav Ilić pjeva, već u Kačulicama, 1937. godine, kao peto dijete, od ukupno devet koliko ih je bilo. Kako je od rođenja, tako je njegova nepismena majka Dušanka govorila, “kržljav i veritizan, neuhranjen i bjeloperast” bio, roditelji ga daju na škole, u Slatinu, a onda u čačansku Gimnaziju, gdje je puno čitao, te pisanu riječ zavolio.
Do sada je objavio petnaest knjiga, sedam romana, tri knjige pripovjedaka, dva putopisa, dvije monografije i jednu knjigu drama.Sve knjige su štampane u tiražu od hiljadu primjeraka. Neke su imale i po nekoliko izdanje, a neke su i na strane jezike prevođene.
Tihomir Levajac sedmi je laureat nagrade “Pelagićev runolist”, koju dodjeljuju Književna zajednica “Vaso Pelagić” i Zavičajno udruženje “Zmijanje”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu