Aleksej Makarov znao je za neslavnu reputaciju koju ima zatvor i prije nego što je tamo prebačen 2018. kao dio šestogodišnje kazne koju izvršava zbog osude za fizički napad.
Pričalo se da su se zatvorenici koji su poslani u Saratov, iz drugih zatvora u regionu, žalili da su njihova medicinska stanja lažirana, kako bi ih premjestili na lokaciju gdje mogu da budu mučeni iza zatvorenih vrata. Naime, u ruskim zatvorskim bolnicama – u kojima vrijede pravila karantina – ne postoji apsolutno nikakav spoljni nadzor, prenosi “Jutarnji list”.
Ali Makarov se zaista osećao loše – dijagnostifikovana mu je tuberkuloza – i nadao se da će biti pošteđen mučenja. Ali ni on nije izbjegao torturu. Kaže da je dvaput silovan tokom svog boravka u Saratovu.
Žrtve i stručnjaci tvrde da zlostavljanje – kojemu su bili podvrgnuti Makarov i drugi – služe najviše zarad ucjenjivanja zatvorenika, njihovog zastrašivanja ili iznuđivanja priznanja.
Zatvorenici siluju po naređenju
Curenje snimaka nateralo je rusku vladu da odgovori na skandal oko mučenja u svojim zatvorima. Mučenje je između 2015. i 2019. godine, prema nezavisnom ruskom medijskom projektu Proekt, prijavljeno u čak 90% ruskih regiona. Ali ruske vlasti su djelovale izuzetno sporo.
BBC je analizirao hiljade sudskih dokumenata koji datiraju iz tog razdoblja i otkrio da je ukupno 41 pripadnik zatvorske službe osuđen za zlostavljanje zatvorenika. Međutim, gotovo polovina njih dobila je samo uslovnu zatvorsku kaznu. BBC je zato razgovarao s bivšim zatvorenicima, uključujući Makarova, kako bi tačno saznali šta se događalo dok su služili kaznu u ruskim zatvorima.
Makarov je prvi put mučen u februaru 2020. godine. Nakon što je odbio da prizna kako postoji navodna zavjera protiv zatvorske uprave, trojica su ga muškaraca, kako kaže, podvrgli kontinuiranom nasilnom seksualnom zlostavljanju.
– Deset minuta su me tukli, kidali mi odjeću, a sledeća dva sata silovali su me svaki drugi minut drškama od metle. Kad bih se onesvjestio, poprskali bi me hladnom vodom i bacili nazad na sto – priseća se Makarov.
Dva mjeseca kasnije sve se ponovilo. Bio je prisiljen da plati 50.000 rubalja (870 evra) svojim napadačima, pa tvrde da su ga zatim silovali kako bi ga naterali da ćuti o tome.
Makarov je za BBC rekao da je njegovo mučenje u zatvoru snimljeno video kamerom. Zatvorenici naime znaju da ponižavajući snimci mogu, da se, ako ne udovolje zahtjevima, lako podeijle među zatvorskom populacijom, što bi ih učinilo dodatno ranjivima.
Silovatelji su inače, bili drugi zatvorenici, koji su – siguran je Makarov – postupali po uputstvima šefova zatvora. Prisjeća se i kako se tokom seansi mučenja, puštala izrazito glasna muzika da bi se ugušili krici.
Curenje snimaka
Snimci iz Saratova objavljeni su 2021. uz pomoć još jednog bivšeg zatvorenika. Sergej Saveljev uspeo je da prokrijumčari snimke na kojima se jasno vidi ponižavanje i nasilje nad desetinama zatvorenika. I on vjeruje da je mučenje naredila uprava zatvora.
Saveljev je imao pristup snimcima jer je radio u zatvorskom odjeljenju za bezbjednost gdje nema puno osoblja. Od njega se tražilo da prati i katalogizuje snimke s kamera koje inače nose zatvorski službenici. Ali kada bi se radilo o mučenju zatvorenika u Saratovu, policajci su natjerali zatvorenike da obave prljavi posao, otkrio je za BBC. Od zatvorenika su tako tražili da nose kamere na tijelu kako bi snimili zlostavljanje.
Rečeno mu je da potom spremi snimke nekih od tih napada kako bi ih pokazao odeljenju za bezbjednost, a povremeno ih prebaci na disk kako bi mogao da ih pokaže i višem osoblju. Nakon što je otkrio kakve strahote se događaju iza zatvorenih vrata, počeo je da kopira dosjee i skriva ih.
U nekim od video isječaka vide se muškarci – zatvorenici – kako muče druge zatvorenike, koji su opremljeni lisicama i kamerama, dakle opremom kojoj pristup ima jedino osoblje zatvora.
Saveljev kaže da su zatvorenici koji sprovode zlostavljanje u pravilu oni osuđeni za nasilne zločine i stoga služe duge kazne. Kao takvi, zainteresovani su za saradnju sa vlastima kako bi se prema njima bolje postupalo. Takvi zatvorenici, kaže Saveljev, ponekad nose nadimak “pressovschiki”, ili u slobodnom prevodu pritiskači. Žele da budu lojalni upravi, kako bi mogli dobro da jedu, da spavaju i imaju neke privilegije – objašnjava Saveljev.
Postoji protokol
Aktivist Vladimir Osečkin čija je organizacija Gulagu.net objavila video snimke koji su procurili, primjećuje kako postoji jezivi protokol koji su mučitelji slijedili, što ukazuje na to da su dobro uvježbani. Mučitelji jedni drugima daju znakove, razumiju se i bez riječi jer slijede dobro uhodan sistem. Čovjek koji je u kadru daje znakove ostalima kako da zavrnu ili rašire noge žrtvi tako da ga mogu silovati – objasnio je Osečkin.
Nakon što je Saveljev otkrio dokaze, optuženo je šest zatvorenika, koji su negirali da su umiješani. Dva mjeseca kasnije uhapšen je i direktor zatvorske bolnice u Saratovu i njegov zamenik. Obojica su negirala bilo kakvu povezanost sa zlostavljanjem prikazanim na video snimcima.
Ruski predjsednik Vladimir Putin smenio je zatim čelnika nacionalne zatvorske službe i najavio da su potrebne “sistemske mjere” za promenu. Državni zakon izmenjen je prošlog meseca kako bi se uvele stroge kazne za korišćenje mučenja kao sredstva zloupotrebe moći ili izvlačenja dokaza. Međutim, aktivisti za ljudska prava naglašavaju da mučenje kao krivično djelo još nije kriminalizovano.
Nije to prvi put da predsednik Putin obećava promjene. Slično je obećao, nakon prvog šokantnog curenja takvog snimka, 2018. godine, koje je pokazalo kako čuvari masovno premlaćuju zatvorenike u zatvoru u Jaroslavlju, sjeverno od Moskve. Jedanaest zaposlenih zatvora u Jaroslavlju dobilo je 2020. samo minimalne kazne, a njihova su dva šefa oslobođena.
Priznanje pod svaku cenu
Advokatica Julija Čvanova, specijalizovana za zastupanje žrtava mučenja, kaže da je primarna motivacija za organizovano zlostavljanje zatvorenika namera vlasti da zatvorenici priznaju grešku ili zločin, bez obzira na to bili krivi ili ne.
Čvanova trenutno zastupa 22-godišnjeg Antona Romašova, koji je 2017. bio mučen nakon što je odbio da prizna zločine koje nije počinio. Romašov je, naime, bio uhapšen zbog posjedovanja marihuane, ali policija je na njega vršila pritisak da prizna dilovanje droge – što je mnogo teže krivično djelo. Kad je odbio da prizna, odveden je u istražni zatvor u Vladimiru, u zapadnoj Rusiji. Odveli su me u ćeliju broj 26. Tačno sam znao kakva je to ćelija jer sam odande danima slušao vriskove – prisjeća se.
Tamo su ga čekala dva pritiskivača. Kaže da su mu ruke i noge vezane iza tijela, a zatim su ga tukli cijeli dan. Kad su mu spustili pantalone, rekao je da će potpisati šta god žele. Osuđen je na pet godina zatvora, iako je na sudu rekao da je priznao zbog straha od mučenja.
Istraga o postupcima u pritvornom centru u Vladimiru konačno je sprovedena nakon što je drugi zatvorenik ubio jednog od zatvorenika, koji mu je zaprijetio mučenjem. Zatvorsko osoblje, zamoljeno za izjave, otkrilo je da je većina njih znala šta se događa u zloglasnoj ćeliji 26. Zatvorski radnik koji je vodio ćeliju za mučenje osuđen je u sudskom procesu na kojem su svedočili Anton i još dvojica zatvorenika.
Najveći skandal u Rusiji
Međutim, najveći skandal s mučenjem u Rusiji dogodio se u sibirskoj regiji Irkutsk. U jeku protesta zatvorenika u proljeće 2020. u zatvoru u Angarsku, u blizini grada Irkutska, vlasti su poslale odred za razbijanje nereda. Stotine zatvorenika okupljene su i odvedene u dva pritvorna centra gdje su ih čekali zatvorski službenici i pressovschiki.
Jedan od onih koji kaže da je bio mučen u centru, Denis Pokusaev, služio je trogodišnju kaznu zbog prevare, a kaže da je zatvorsko osoblje otvoreno govorilo o tome zašto ga kažnjava. Rekli su mi: “misliš li da nas zanima jesi li kriv ili ne? Došao si jer si se bunio – pa ćeš za to i odgovarati” – prisjeća se.
Čvanova je objasnila je kako funkcioniše taj proces. Istražitelji odlučuju koga će ispitati, koje svjedoke i koje će istrage sprovesti. Zatim kontaktiraju zatvorsko osoblje s uputstvima koja otprilike glase: “treba nam priznanje određene osobe” – objasnila je.
Pokusaev kaže da je zlostavljanje bilo nemilosrdno. Zlostavljanje je trajalo gotovo tri mjeseca svaki dan, jedini predah imao sam vikendom – kaže.
Kaže i da je osoblje bilo uključeno u sesije mučenja. Smijali su se dok su jeli voće… Ljude siluju svim mogućim predmetima, a oni se samo smeju i uživaju – tvrdi Pokusaev.
Aktivisti za ljudska prava procenili su da je najmanje 350 zatvorenika mučeno nakon nereda.
BBC je zatražio od ruske zatvorske službe da komentariše navode o mučenju i silovanjima u zatvorima i pritvornim centrima u zemlji, ali nisu dobili odgovor.
Pokusaev je među tridesetak muškaraca koji su izborili pravo da budu pravno priznati kao žrtve incidenta i jedan je od rijetkih koji je spreman da svedoči na sudu. Očekuje se da će istraga rezultirati sa nekoliko suđenja. On i nekolicina drugih zatvorenika uskoro će svjedočiti protiv dvojice zatvorskih zaposlenika – od kojih niti jedan nije prihvatio optužbe.
Pokusaev kaže da ga još proganja ono što mu se dogodilo. Skoro svaki dan dolazim u šumu pokraj naše kuće. Vrištim, psujem i vičem kako bih izbacio sve iz sebe. Trenutno se ljudi u Rusiji boje svega… A tako ništa ne možemo postići – zaključuje Pokusaev, prenosi Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu