Neke aukcije su, pak, nudile predmete koje nećete naći na eBay ili buvljacima.
Pođimo redom kroz istoriju…
Mumificirane mačke
Godine 1889. je egipatski zemljoradnik slučajno otkrio veliku grobnicu sa hiljadama mumificiranih mačaka i mačića kod sela po imenu Beni Hasan.
Mumificirane mačke, za koje se procjenjuje da su stare 3.000 do 4.000 godina, nekada su bile uzgajane i balsamovane kao četvoronožne žrtve bogovima. Sahranjivane su ih na isti način kao i faraoni, da bi ih i u zagrobnom životu štitile. Otac istorije, Herodot, svjedoči da su mačke Egipta, nakon što bi uginule, bile donošene u stari grad stacioniran u Donjem Egiptu.
Liverpulska aukcijska firma “Džejms Gordon i kompanija” vidjela je praktičniju upotrebu za te relikvije. Dopremila je 180.000 mačaka u Britaniju na prodaju. Nažalost, aukcija održana 10. februara 1890. godine brzo se pretvorila u farsu, jer su se mačići (upakovani kao pokloni) raspadali u rukama kupaca. Nepotrebno je reći da aukcija bila debakl. Većina mačaka je prodata za đubrivo ili kao krzno. Na kraju je tona balsamovanih maca koštala manje od 6 tadašnjih funti.
Čitavo Rimsko carstvo
Godina 193. naše ere počela je obećavajuće za Rim. Novi car, Pertinaks, počeo je da reformiše ozloglašene korumpirane telohranitelje – Pretorijansku gardu. Reakcija garde? Nabijanje njegove glave na koplje. Tada su Pretorijanci smislili bolju (i unosniju) šemu nasljeđivanja: prodaju prijestolja na aukciji!
Samo dva čovjeka su imala hrabrosti da se nadmeću za tron. Na kraju, političar Didije Julijan je osvojio mjesto sa ponudom: 25.000 sestercija (dovoljno za novog konja) za svakog od preko 10.000 stražara. Dok je oduševljeni novi suveren isprobavao lagodnosti svog carstva, zabavljajući se u pozorištu i priređujući raskošne gozbe, negodovanje u javnosti je raslo zbog vijesti o aukciji. Građani su protestovali, a guverneri i senatori su za to vrijeme kovali zavjeru protiv njega.
Konzul Kasije Dio je zabilježio neizbježan ishod: „Julijan je ubijen dok se odmarao u svojoj palati; imao je samo vremena da kaže: ‘Zašto, kakvo sam zlo učinio? Koga sam ubio?’”
Nesrećni car je vladao nešto duže od dva mjeseca. Kao što su govorili u Rimu: caveat emptor (Kupac, pazi se.)
Najrjeđa biblioteka na svijetu
Belgijski gradić Binš bio je 10. avgusta 1840. godine sveta adresa za istinske kolekcionare knjiga. Aukcijski katalozi su objavili prodaju kolekcije pokojnog grofa J.N.A. de Forkasa, čovjeka koji je sakupljao samo knjige toliko rijetke da nije postojao nijedan drugi primjerak. Ako bi pak otkrio se se negdje nalazi drugi primjerak, riješio bi se svog. Čak bi u svoj tefter upisao riječ destruit („uništeno“). Sa samo 52 toma, njegova biblioteka je bila minijaturna, ali od neprocjenjive vrijednosti.
Kako se datum aukcije približavao, bibliofili su se slivali u Binš, željno tražeći kataloške liste poput toma o faličnim hijeroglifima drevnog Egipta ili izgubljenu knjigu flamanskih pjesama iz 14. vijeka. Belgijska princeza je lično poslala agenta da plati „bilo koju cijenu“ za jedan sramotni tekst. Ali kada je došlo vrijeme za aukciju nastao je problem: niko nije mogao da pronađe mjesto aukcije. Zapravo, niko u gradu nije čuo za pokojnog grofa De Forkasa.
Ubrzo je istina izašla na vidjelo: sve ih je nasamario Renije Šalon, nestašni francuski antikvar. Bibliofile je namamio naslovima iz kataloga aukcije za koje je znao da im ne mogu odoljeti. A sam katalog je lično štampao i na njemu zaradio novac.
Reganova krv
U maju 2012. godine jedan kolekcionar je stavio uzorak Reganove krvi na javnu aukciju. Ono što bi nekima moglo izgledati svetogrđe, njemu je imalo savršenog smisla: „Bio sam pravi obožavalac reganomike i smatrao sam da bi se predsjednik Regan sam radovao da je prodajem“. Laboratorijski uzorak je, inače, nastao tokom predsjednikove hospitalizacije nakon pokušaja atentata 1981. godine.
Prodavac je prvobitno ponudio “predmet” Nacionalnoj biblioteci Regan, a kada je institucija odbila da ga kupi, bočica je završila na aukciji. Najvažnija karakteristika oglasa: „Prsten od 0,7 cm ostataka krvi na kraju umetnutog gumenog čepa“.
Potražnja je bila velika. Licitiranje za bočicu dostiglo je 30.086 dolara prije nego što je javno negodovanje ubijedilo prodavca da donira svoj “artikal” Predsedničkoj fondaciji Ronalda Regana. „Zahvalni smo dosadašnjem čuvaru bočice na ovoj velikodušnoj donaciji“, rekao je portparol Fondacije. „Posebno zato što će to sačuvati da ostaci krvi predsjednika Regana ne dospiju u privatne ruke“.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu