Tako je na djelu pokazao da je moguće teoriju haosa i gubitnika, koja je vladala u srpskom fudbalu, zamijeniti novim skladnim i pobjedničkim sistemom, u kome se do posljednjeg sekunda ne predaje nikom i nikad.
Da nije tako, neka „stara“ reprezentacija Srbije bi se poslije primljenog gola u 94 sekundi meča prosula po terenu kao kofa mlijeka i završila bi bar sa pet komada u mreži.
Ova nova, Piksijeva, ne da nije pala, nego kao da je taj primljeni gol zažario do maksimuma, razletjela se po terenu, sabila tim koji je „do juče“ nosio zvanje prvaka Evrope na njegovu polovinu i u 90 minutu pobijedila.
Tu pobjedu su izdejstvovali fudbaleri na terenu ali ona je skrojena van njega u radionici “Piksi”, koja funkcioniše po principu da hrabar, kolektivni i patriotski pristup igri, uvijek daje rezultat i pobjedu. Čak i kada gubite, ako ste dali sve od sebe, nećete biti poraženi.
Takav pristup selektorskoj filozofiji vuče korijene iz njegove fudbalske karijere, ali i njegovog života koji umnogome podsjeća na filmsku priču. Filmski je bio i njegov prelazak u Crvenu zvijezdu, kada je bio otet i kad mu je prećeno da pređe u Partizan. Posebna priča je i njegova trenerska karijera i to da čak i u njoj ostaje upamćen po nevjerovatnom osjećaju za loptu.
Svijet je obišao i snimak Piksija koji u odjelu, kao trener, dočekuje loptu na volej i sa svoje klupe je šalje direktno u gol. Ili je u sličnoj situaciji s nepogriješivim osjećajem štopuje dok pada sa velike visine.
U nedjelju uveče je svijet obišao novi snimak na kome Piksi sa raširenim rukama i grbom Srbije, bez euforije, ali sa velikim samopouzdanjem, proslavlja uspjeh. Tim gestom je pokazao da je uspio da oživi skoro “mrtvu” ekipu ali i svojim projektom “stvori kult reprezentacije” kod igrača i nacije. Tako je zadatak koji je od njegao očekivala nacija, ispunio jer je uveo mehanizam po kome naprečac skupljeni igrači, umorni od klupskih obaveza i nenormalno gustog kalendara, su sposobni da pobjeđuju.
Upravo takva jedna karijera ali i njegove izjave i potezi, koje predstavljaju Piksija na poslu i van njega, možda bi mogle da posluže kao putokazi koje bi neki domaći poslovni ljudi mogli da primjene, posebno oni koji bi željeli da izađu iz zone “kontraverznih biznismena”.
Fudbalska inteligencija
“Ono što mene najviše zanima je fudbalska inteligencija, koju će igrači morati da pokažu jer ona pravi razliku na terenu”, rekao je Piksi.
U vremenima brzih promjena kao što su sada svakako se očekuje da zaposleni budu inicijatori promjena, predlagači ideja, novih biznis modela i kreativnih rješenja. Svaki biznis koji stagnira i ne raste, propada u roku od par godina. Možemo biti u najboljoj fizičkoj kondiciji na svijetu, ali ako to ne znamo da upotrijebimo u pravoj situaciji, na pravom mjestu i u pravo vrijeme trka je unaprijed izgubljena. Danas, gram ideje, vrijedi više od tone mišića.
Jak kolektiv
“Kad postigneš go to samo tebe učini srećnim, a asistencijom usrećiš i saigrača. Da bi se bodovi osvajali morate da ih zaslužite, da napravite preduslove za tako nešto, a to je prije svega jak kolektiv, borbenost”, još jedna je Piksijeva rečenica.
Jedan poznati citat glasi: “Ti imaš dinar, ja imam dinar. Ako ih zamijenimo, ništa ne dobijamo. Ti imaš ideju, ja imam ideju. Ako ih razmijenimo, naše vrijednosti su porasle za 100%.” U svijetu biznisa, bar srpskog, ta floskula ne važi pa zato i ne treba da čudi što sebičnost i novac zaboravljaju na ovakve principe.
Borba za respekt, ne samo novac
“Da se borite za respekt a ne samo za novac, da se borite za poštovanje kada prestanete da igrate, pa kada vas ljudi sretnu da kažu “Dobar dan, kako ste”. Da vas pamte po dobru, da vas pamte kao pobjednike”, još jedna rečenica Piksijeva koja će ostati upamćena, a koja se može primjeniti i u životu i u poslu.
– Dugoročni fokus i planiranje je podjednako važno kao i dnevna agenda.Novac jeste važan ali i način na koji ste ga zaradili jer ako se do njega u biznisu stiglo na neprimjeren i nepošten način svojih konkurenata ili zaposlenih, rijetko ko će takve poslovne ljude pamtiti po dobru .
Fer plej
“Fer plej u sportu i pravičnost na terenu nekada mogu da ostave mnogo veći pečat u vašoj karijeri nego najljepši gol koji ste postigli” .
U finalu Kupa šampiona, u dresu Olimpika Piksi se susreo sa klubom u kojem je stekao slavu – Crvenom zvezdom. Pobjednika utakmice poslije produžetaka odlučivali su penali. Iako je bio izabran da ga izvede, on je odbio da to učini. Ovakav gest pokazuje da je Piksi čovjek koji osim neospornog fudbalskog talenta posjeduje ljudske osobine koje su današnjem vremenu sve rjeđe.
Primer 2: U finalu Kupa 1988. protiv banjalučkog Borca u šesnaestercu Banjalučana sudija, neopravdano, dosuđuje penal. Piksi uzima loptu, pravi velik zalet, a zatim šutira lagano tako da je šalje direktno u ruke Slobodanu Karaliću. Ovaj njegov gest su svi prokomentarisali kao njegovu pravičnost odnosno da načinom na koji je penal izveo je želio da prizna da to nije bio jedanaesterac.
Fer plej u srpskom biznisu čini se da nije kategorija koja ostavlja pečat u karijeri mnogih poslovnih ljudi. Neki od njih u trci za novcem “gaze” sve pred sobom pa i principe konkurencije kojima je zabranjeno “ne fer “ ponašanje prema konkurentima.
Samopouzdanje
Piksi je rekao i da “garancija za uspjeh ne postoji, kad bi neko tek tako garantovao uspejh, taj bi dobio Nobelovu nagradu ali ako imate samopouzdanje i vjeru, do njega ćete brže doći”
Piksi je dokazao da samopouzdanje ima i to uoči utakmice sa Portugalijom, kada je na pitanje novinara “Da li bi eventualni odlazak na Mundijal bio njegov najveći uspjeh u trenerskoj karijeri, odgovorio: – Kako bre ‘eventualni’? Moramo da idemo u Katar!
I Srbija je otišla jer je uspjeh rezultat napornog rada, uigranosti tima, dobrog lidera i malo sreće ali i velikog samopouzdanja. Upravo to samopouzdanje nedostaje mnogim srpskim biznismenima koji u posao ulaze bez znanja zbog čega se dešava da poslovi propadaju.
– Moj fokus je da naša ekipa bude kompaktna, da igra zanimljiv, hrabar fudbal, da se pokaže kolektivni i patriotski duh, koji je bio prisutan, ali želim ga više. Da li će rezultat ili bodovi doći? Ne znam… Ali biće kao posljedica šta smo uradili ili nismo. Jedan od prioriteta mi je da ubijedim te ljude da znaju da igraju fudbal, da ubijedim te ljude koji rade, da rade sa osmehom, a ne da budu namrgođeni, namršteni, ljuti, nezadovoljni… Ovdje se radi o višim ciljevima. Da se borite za respekt, da se borite za poštovanje kada prestanete da igrate, pa kada vas ljudi sretnu da kažu “Dobar dan, kako ste”. Da vas pamte po dobru, da vas pamte kao pobjednike.
Kad postigneš koš to samo tebe učini srećnim, a asistencijom usrećiš kolegu saigrača. Znači da asistencija usreći dva čovjeka. Da iskoristimo jedan poznati citat. “Ti imaš dinar, ja imam dinar. Ako ih zamijenimo, ništa ne dobijamo. Ti imaš ideju, ja imam ideju. Ako ih razmijenimo, naše vrijednosti su porasle za 100 odsto” A. S. Greg
– Ja sam u stvari normalan čovjek. Čovjeka sa vizijom treba proglasiti zaštićenom vrstom iako je on u stvari normalna osoba kao i svi mi. Samo se usuđuje da sanja, piše Blic.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu