Petar Pan igra na šarm, ne da mu se da radi, ozbiljna veza ga smara, na brak i ne pomišlja. I dokle god može, ostaje u roditeljskom domu. Ko bi se odrekao besplatnog hotela s punim pansionom, za koji su se pobrinuli mama i tata!
Stručnjaci kažu da su za njihovo „produženo djetinjstvo“ odgovorni upravo roditelji: previše su ih štitili, a premalo učili samostalnosti.
U BiH, pokazuju rezultati popisa iz 2013. godine, skoro 200.000 „mladih“ i poslije tridesete žive kod roditelja. Koliko takvih ostarjelih djevojčica i dječaka danas ima u BiH niko ne zna.
Jedno je sigurno: oni nisu odselili na Zapad. A ako i jesu, tamo, u tuđem svijetu, morali su da odrastu. Ili su se, pokunjeni, vratili pod roditeljske skute.
Može li se reći da tih 200.000 ljudi u BiH pate od sindroma Petar Pan? Možda. Ali, „Petar Pan made in Balkan“ ipak se malo razlikuje od one pojednostavljene, čak i romantične predstave o razmaženoj dječurliji, koja iz čiste besposlice neće da odrastu.
Petar Pan iz BiH je rođen taman na vrijeme da mu djetinjstvo pojede, ili bar okrzne, rat. Ranu mladost proživio je u traumatičnim poslijeratnim godinama. Školu je učio u izbjegličkim centrima, hladnim učionicama nadomak ruševina ili fronta, napreskok i kako bilo, jedan razred ovdje, drugi ondje.
Roditelji su ih previše štitili. Da, šta bi drugo radili roditelji, koji su svaki dan gledali smrti u oči. Kad preko noći nestaju države, fabrike, kuće, imanja, ljudi… roditelji će učiniti sve da svoje potomke zaštite od bezumlja i besmisla.
Ona stara balkanska „da mi se dijete ne muči, kao što sam se ja mučio“ u ovakvim okolnostima dobija dodatnu snagu.
Možda nisu govorili djeci „uči, da bi sutra imao bolji život“. A i što bi, kad su djeca svojim očima vidjela kako učeni ljudi rintaju za crkavicu puneći džepove ratnim profiterima.
Ne, nije u redu da roditelji djeci vežu pertle do dvanaeste, da im rade zadaću i govore im: „nemoj ti, sine, mama će“.
Jer, jednom se mora izaći iz ovog začaranog kruga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu