Ovo je za mene, kazao je Marčeta za Srpskainfo, veliki korak na sceni jer sam monodramu dugo i brižno pripremao. Publika je to prepoznala i dala svoj sud, nagradu koja mi najviše prija, a to su aplauz i čestitke.
– Ohrabren sam da nastavim igranje monodrame i u drugim sredinama. Vjerujem u uspjeh i dug pozorišni staž ovog pozorišnog ostvarenja u kojem se svako i svagda može prepoznati, kao što sam i ja u tome pronašao sebe, i ugradio dio svoga umjetničkog, književnog, glumačkog i životnog identiteta – kazao nam je Marčeta, inače član Pozorišne „Scene“ iz novog Grada.
Siniša Tešanović, diplomirani dramaturg takođe je napisao impresiju nakon premijere monodrama “Pismo sinu iz Amerike”.
– Veliki prijatelj prnjavorskoj Dramskoj sceni, Srećko Marčeta, glumac iz Novog Grada, već petu godinu zaredom dolazi sa uvijek novim pričama. Onim pričama koje nas nasmiju, rasplaču, zamisle, oplemene i tjeraju na razmišljanje i promišljanje. Iz godine u godinu, Srećko postaje sve bolji pisac i još bolji glumac – ukazuje Tešđanović i nastavlja.
– Zapravo, teško je reći gdje počinje Srećko pisac, a gdje završava Srećko glumac. Te dvije linije se prepliću kao rijeke Una i Sana, odakle je on. Iz Novog Grada. Nove i drugačije klime u odnosu na Prnjavor. Dva različita mjesta, udaljena kilometrima, a povezana čvrsto velikom ljubavi. Onoj ljubavi prema teatru – napisao je Tešanović.
Iznio je još nekoliko veoma originalnih impresija.
– Srećko je u svojoj novoj monodrami dosegao nevjerovatne visine istinskog umijeća glumačke igre i najveće iskrenosti koju glumac može da pruži publici. Ovaj put prnjavorskoj publici koja nije bila brojna. A trebalo je da bude. Onoj publici koja je imala najmlađe gledaoce od 8 ili 10 godina do onih koji broje više od sedamdeset – primijetio je Tešanović, i nastavio.
– Obratio se srećno onoj publici koja je svim srcem disala zajedno sa njim, čiji lik Sime govori prosto, narodski, iskreno, bez ustezanja, krijući bol i tugu iza toplog pogleda i velikog osmijeha. I na kraju, onoj publici koja je posljednjih 15 minuta plakala i skoro isto toliko vremena aplaudirala stojeći u znak zahvalnosti za jednu iskrenu i slatko-gorku porodičnu priču – zaključio je dramaturg Siniša Tešanović.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu