Ovo je na Fejsbuku navela Nina Kobiljski, majka ubijene djevojčice Eme.
Ona navodi da, „ukoliko Vlada Srbije i multidisciplinarni tim, nakon analize zločina i problema koji su do zla doveli, zaključe da je sve u redu i da društvu osvešćenje i boljitak ne treba, i odluče na nacionalnom nivou da Memorijalno – edukativni centar ne treba da postoji, to će predstavljati stav društva i oni će poštovati tu odluku“.
Nina Kobiljski navodi da čim se analizira koliko kvadrata treba mrtvoj, a koliko živoj deci, deluje da ne razumemo ni šta je Memorijalni centar, niti čemu treba da služi.
– Memorijalno-edukativni centar bi trebalo da bude potreba društva koje vapi za ozdravljenjem kroz radionice, edukacije i predavanja djeci, mladima i porodicama. To svakako nije „ukleta soba” ili „kutak”. Naša ubijena djeca su dobila prostor veličine jedan puta dva metra oivičen mermerom, i oni ovozemaljskih želja više nemaju – navodi Nina Kobiljski, prenosi Javni servis.net.
Dodaje da Memorijalni centar nije mesto „utjehe” koje se podiže kako bi članovi porodica imali „utočište” za plakanje, jer „članovima porodica nije potrebno zdanje kako bi se svoje djece sjećali“.
– Najviše bismo na svijetu voljeli da naša djeca nisu dobila istorijsku ulogu prekretnice ka ozdravljenju ili možda nastavku posrnuća našeg društva – poručuje Nina Kobiljski.
Kako piše, do sada su se susretali sa zloupotrebama najljepših hrišćanskih postulata jer su pogubne odluke donošene pod okriljem kako „Život mora da pobijedi smrt” i kako „Dobro mora da pobijedi zlo”.
– Kako bi „Život pobijedio smrt“, potrebno je da pobijedi zajedništvo, kao što je nekada pobjeđivalo u zbegovima, šatorima i svim nedaćama kroz istoriju našeg društva, što se ovdje, poražavajuće konstatujemo, nije desilo. Kako bi „Dobro pobijedilo zlo“, morali bismo nešto iz ovakve tragedije naučiti, promjeniti i shvatiti da Memorijalno-edukativni centar treba da predstavlja pomen radi pouke i poruke društvu da je zlo koje se dogodilo neprihvatljivo i da nikada ne smije da se ponovi. Nažalost, ni to se nije desilo – napisala je majka ubijene Eme Kobiljski.
Ona navodi da je odluka da se školska nastava nastavi na istom mjestu, na sedmodnevni pomen žrtvama, dovela je do podele djece i roditelja i činjenice da su oni kojima je pomoć i podrška bila najpotrebnija jednostavno izopšteni iz kolektiva, te su prestali da budu element skupa.
– Solidarnost sa braćom i sestrama poginulih, te sa onima koje je strah nadvladao, jednostavno nije postojala. Važno je bilo što prije „nastaviti dalje” i, ne daj Bože, analizirati kako smo do ovog zla stigli i da li smo mogli da ga spriječimo – poručuje Nina Kobiljski.
Dodaje da je nakon skoro pet mjeseci od ubistva djece buka još nesnosnija, kao i polarizacija i podjele na svakom mogućem nivou, kao direktna posledica izbjegavanja odgovornosti i nečinjenja.
– Polemisanje na ovu temu na lokalnom nivou trebalo bi da se prekine i škola bi, sa nastavnim kadrom, trebalo transparentno da bude informisana o svim aktivnostima koje se preduzimaju po pitanju dalje organizacije škole i memorijalnog centra. Naravno da škola, u kojoj će djeca i nastavnici raditi u dostojanstvenim uslovima, treba da postoji, a da građevinska rješenja, ukoliko se na njima radi, mogu to da obezbijede – poručila je Nina Kobiljski.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu