Sindikalna potrošačka korpa u RS 2.472 KM, a prosječna neto plata 1.284 marke. U BiH nedostaje 30.000 radnika. Skoro 50.000 radnika u Srpskoj nema zdravstveno osiguranje. Na fakultetima sve manje studenata, a u školama đaka. Opet poskupilo gorivo, a sa njim sve ostalo…
Ali, ove teme nisu ništa spram proglašenja dana žalosti u BiH. Spram priče šta je Dodik iksnuo, Helez lupio, Košarac uzvratio. Spram sarajevske pobune protiv filmskih četnika, banjalučkog lupetanja protiv Sarajevskog ratnog teatra, spram Nešićeva tri prsta, spram utrkivanja u podršci jadnom, malom, optuženom (ali nepotvrđenom) Dodiku.
Spram Stanivukovićevog i Đajićevog cirkusa.
Primjećujete li da smo danas, kao i decenijama unazad, zarobljeni u političkom i medijskom prostoru koji je omeđen nebitnim temama? Nebitnim za društvo, porodicu, običnog pojedinca. Bitnim samo za neobične pojedince, a to je ona grupica ljudi na vlasti i ona još manja grupica koja bi da dođe na vlast. Kada to pomnožite sa tri, pa još sa brojem partija, nađete se u njihovom Matriksu, paralelnom univerzumu koji nema nikakve veze sa svijetom na zemlji.
Svijetom koji se bori da preživi, zaradi, zadrži djecu kod kuće, registruje auto star 15 godina i njime nekako ode na more. Na rate. Svijetom kome je previše priče o naciji, vjeri i o tome ko napada, a ko se brani; ko je prvi počeo i ko je kriv za rat. Svijetom kome se gadite svaki put kada kažete da ste alternativa ovakvoj vlasti, a niste. Da ste jednako Republika Srpska, a niste.
Zato, nema potrebe da na jadnom danu žalosti dokazujete da ste veliki Srbi, Bošnjaci, Hrvati i ostali. Nama je svaki dan – dan žalosti. Plačemo što vas imamo takve kakvi jeste. Plačemo jer živimo u zemlji u kojoj se ne smije proviriti iz nacionalnog tora, jer odmah ode glava. Plačemo jer nema načina da vas pobijedimo na izborima.
Plačemo, jer ako se nasmiješimo, pomislićete „vidiš da im je dobro“. Tako vama dobro bilo.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu