To je za Blic potvrdila i dr Ivana Bajkin, koordinatorka jednog od Covid centara Kliničkog centra Vojvodine koja je po struci internista endokrinolog, zaposlena u novosadskoj Klinici za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KCV.
Svi članovi našeg tima vole svoj posao i nekako nam nije bilo teško da budemo svakoga dana na poslu. Jednostavno, nismo to ni primjećivali dok je trajalo. Toga su bili svjesni samo naši najmiliji, a nama je tada bilo najbitnije da su nam pacijenti dobro i da ih je što manje – poručuje dr Bajkin.
Kaže da joj je bilo teško da radi sa maskom, skafanderom i drugom zaštitnom opremom, ali da joj je najveći problem predstavljao izostanak pravog kontakta sa pacijentima.
– Nažalost, izostao je onaj kontakt koji je pacijentima najpotrebniji, a to je da vide lice doktora. Cijelo osoblje centra je u skafanderima, od higijeničarki do ljekara, i pacijent nikada ne zna ko mu je ušao u sobu. Praksa je pokazala da se pacijenti osećaju sigurnije u prisustvu ljekara jer im on uliva povjerenje, a mi smo njima bili potpuno nepoznati, tako da smo se razgovorom trudili da dopremo do pacijenata i da mu psihički pomognemo, što je bitno na putu oporavka – ističe dr Bajkin.
Upravo joj je jedan takav momenat izmamio suze, koje je vješto sakrila ispod maske i vizira.
– Mnogi su se dobro držali, ali mi je najupečatljivija bila situacija kada sam jednoj ženi poslije dugog ležanja u centru saopštila da joj je prvi kontrolni test negativan i da sutra radimo drugi koji ako pokaže iste rezultate znači da ide kući. Tada je briznula u plač. Kada sam vidjela te suze olakšanja, nisam mogla da se suzdržim i sama sam pustila suzu, ali se to nadam se nije vidjelo ispod maske i vizira – priča dr Bajkin.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu