Nakon što je završio sportsku karijeru, počeo je da se bavi seoskim turizmom na planini koja važi za krov Šumadije i kaže da gostima koji dođu da odsednu u njegovo domaćinstvo prvo ponudi “rudničke mješance” kojih ima napretek širom planine pa tek onda idu “lakše teme”.
– Desetak sam već poslao za Beograd i za Novi Sad. U pitanju su uglavnom gosti koji dođu, upoznaju se sa ljepotama našeg kraja, budu u domaćinstvu ili preko njih, šaljem pse nekim njihovim rođacima – kaže Boško za RINU.
Odmalena je pokazivao sklonost ka brojnim akcijama tog tipa, ali je usavršio baš pomoć napuštenim psima lutalicama.
– Smatram da svi treba da pomognemo životinjama. Svi smo mi dio jednog velikog kolača živih bića, svi smo jedno. Njima do čovjeka nema ko da pomogne. Rudnik ima nemali broj pasa lutalica što je primjetno šetajući se rudničkim stazama zdravlja. To sam nametnuo sebi kao obavezu i gledam da spojim lijepo i korisno- saopštava bivši košarkaš.
Za vrijeme te svoje “obaveze”, kao košarkaški trener sa klubom i kolegama učestvovao je u humanitarnim turnirima 3×3 kao što su ’Trojka iz bloka’ i dr. Sve je bilo pod pokroviteljstvom Košarkaškog saveza Istočne Srbije.
– Mnoge akcije sam i sam predlagao, a nekima se priključivao. Ne može se biti dobar u svom poslu, a da se nema osjećaj za druge. Saosjećajnost i sposobnost prepoznavanja tuđih problema i činjenje onima oko nas čini nas srećnijima u svakom pogledu – naglašava Boško.
Nije okrenuo glavu ni od humanitarnih akcija kada se skupljala pomoć za ugrožena područja, a njegovo domaćinstvo opredjeljeno za planinski turizam učestvovalo je u izgradnji Crkve Svetog Đorđa na Rudniku i da daje doprinos završetku tog, za sve Rudničane, “duhovnog hrama”. Boško je, inače, i dobrovoljni davalac krvi, 22 puta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu