Da li bi današni birani funkcioneri bili tu gdje jesu da nisu prisustvovali svakom „početku radova na sanaciji puta“ i da tu nisu došli sa nekim istaknutim ministrom ili drugim članom partije? Dok nekim zvuči apsurdno i smiješto što premijer, ministar ili čak i predsjednik ide u neko selo da otvori par metara puta, neki renoviran društveni dom ili školu, sve to ima i te kako smisla. Pogotovo pred izbore.
Rijetko koji kanditat za određenu funkciju ima iza sebe dovoljno dobrih dela, ili dobrih ideja ispred sebe, da može bez pomoći partije da pridobije glasače. Upravo zato „kupi zasluge“ partije ili nekog drugog člana, i predstavlja ljudima kao svoje.
Rijetko ko ima taj luksuz da napusti partiju sa čijim stavovima se ne slaže, makar na političkoj sceni bio i nekoliko decenija, i samostalno nastupi na izborima. Zato preletači preletaju poslije izbora, jer nemaju šta sami da ponude na izborima.
Gotovo da nemamo državnike i ličnosti koje su svojom zaslugom tu gdje jesu i koji će zbog svog truda i rada uvijek imati podršku naroda. Naravno, uvijek ima izuzetaka, ali zbog ovih drugih teško mogu da dođu do izražaja.
Osim kupljenja zasluga stranke i toga što se neki kandidat pred izbore hvali projektima koje je njegova stranka radila dok on još nije ni bio u njima, stranka je važna i zbog glasova.
Kandidat će dobiti glasove svih simpatizera partije, njihove rodbine i onih koji su „obavezni“ da glasaju za tu partiju. Narod ne gleda u lice na plakatu, već u logo, i u lice iza njega. Narod ne glasa za načelnika, već za stranku, i baš zato kandidati znaju da sami ne bi uspjeli.
Bilo bi dobro da na sljedećim izborima pogledamo ko je kandidat, a ne čiji je; da pogledamo šta zna, a ne odakle dolazi, i da tražimo više TV duela, a manje šatora i mitinga.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu