Počeo sam pisati poeziju u 14. godini, u školi. Prvu pjesmu posvetio sam majci za koju sam mnogo vezan. Ona je, počev od mog djetinjstva, bila moja najveća inspiracija, osoba koja me podržavala, ohrabrivala, podizala zajedno sa četiri sestre – objašnjava nam Sreten motive i i inspiraciju prvih pjesama.
Napisao je, poslije još mnogo stihova. U njegovoj fascikli, pjesme su uredno odštampane, poredane po poglavljima i tematici. Najviše ima ljubavnih. Želio bih, kaže, da neko od poznatih pjevača, komponuje njegove pjesme i da ih otpjeva.
– Imao sam orkestar, sa prijateljima sam u svom kraju organizovao humanitarne programe. Oduvijek sam volio i promovisao društvene aktivnosti. Poezija, muzika, pjesma su moj, nezamjenljivi svijet. Volim i putovanja, želim upoznati osobe istih sklonosti i interesovanje – povjerio nam se Sreten, nadahnut Gradiškom, u koju je prvi put došao.
– Dopada mi se ovaj grad, lijep je, uredan, privlačan za mene… Pokušaću napisati i neku pjesmu, da me sjeća na moj prvi dolazak i doživljaj Gradiške, Save, ljudi koje sam upoznao…
Po struci mašinski tehničar, Sreten Sadiković, piše poeziju o ljubavi, sreći, čežnji, priželjkujući da neko od poznatih pjevača prepozna u njima pjesmu koja će dugo živjeti. Toj ideji često se vraća.
– Pjesma koja se ispjeva, snimi, postane dio interesovanja naroda, zapravo najduže živi. U sadašnje vrijeme, teško je dosegnuti do čitalaca, objaviti knjigu. Ukoliko se ona zadrži samo na policama biblioteka, a niko je ne pročita, trud nije sasvim opravdan. Zato pišem pjesme, isključivo za pjevanje – kaže Sreten.
Njegovi omiljeni pjevači pripadaju starijoj generaciji ali vjeruje da i mladi uspješno pronose dobru pjesmu.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu