Kolumne

Polemika oko nove američke nacionalne strategije

Objavljivanje najvažnijeg bezbjednosnog dokumenta Vašingtona sa pristupom dugoročnim bezbjednosnim izazovima - Nacionalne strategije ministarstva odbrane SAD, najavljeno za februar, odloženo je do daljnjeg, a nova revidirana verzija koja bi trebala odražavati novu stratešku i geopolitičku stvarnost, još se ne nazire.

Branko T. Nešković
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

S tim u vezi u nekim od uticajnih svjetskim centara i nezamjenjivih resursa mišljenja o spoljnopolitičkim izazovima SAD pokrenuta je polemika o pravcima i prioritetima nove američke spoljne politike.       

Profesor međunarodnih odnosa na Harvard University u Bostonu i kolumnista uticajnog Foreign Polica, Stephen M. Walt, je misljenja da gledajući naprijed, Bajdenova administracija ne bi smjela dopustiti šokantnim događajima u Evropi da je preusmjere sa većeg zadatka obnove snage kod kuće i balansiranja kineske moći u inostranstvu. Ukrajina se ne moze ignorisati, ali ne moze opravdati dublju američku posvećenost Evropi, jer nakon sto se ova kriza riješi, Kina i dalje ostaje jedini konkurent i glavni strateški prioritet SAD.

Profesor za američku spoljno politiku na Keio University u Tokyo – Toshihiro Nakayama, navodi nadmoćnu stvarnost da Kina sužava jaz u moći sa SAD, da rat Rusije u Ukrajini mijenja geopolitičke percepcije mnogo više od geopolitičke stvarnosti, da Rusija sa predsjednikom Vladimirom Putinom predstavlja kratkoročni izazov, dok ce Kina ostati prijetnja na srednjoročni i dugoročni period, da se u Rusiji nakon Putina mogu očekivati velike promjene, dok je prijetnja od Kine strukturalna, i da promjene u njenom vođstvu neće donijeti velike političke promjene.

Približavanje Moskve i Pekinga je skup strateški nusprodukt politike Bajdenove administracije, a temeljna promjena danas nije Putinov rat, već kinesko odbijanje da ga osudi. Svijet u kojem se Kina i Rusija međusobno podržavaju u preuređivanju teritorijalnih mapa, i prepravljanju pravila međunarodnog sistema, umjesto da rade na sticanju uticaja unutar postojećih institucija, je mnogo opasniji svijet – riječi su političkog komentatora CNN i kolumniste The Washington Posta, Fareed Zakaria.

Izvršni direktor prestižnog Royal Institute of International Affairs – Chatham House u London, Robin Niblett, je misljenja da će biti vrlo teško odvući Kinu od Rusije u trenutku ove krize, a prijetnje sekundarnim sankcijama prema Kini u slučaju pružanja ekonomske podrške Rusiji, nose značajne rizike po širu američku strategiju. Kinesko tržište će i dalje biti važno za evropske i azijske zemlje na načine na koje ruska ekonomija nije, a držanje transatlantskih i trans-pacifičkih saveza na okupu biće daleko teže ako sukob nije samo između Zapada i Rusije, već između Zapada i saveza Rusije i Kine.

Potpredsjednik i zamjenik direktora uticajnog think-tank specijalizovanog za spoljnu politiku SAD – Council on Foreign Relations – CFR u New Yorku, Shannon O’Neil, je mišljenja da je ranije korištenje sankcija rijetko donijelo promjenu režima ili okončalo ratove i da će Zapad tek otkriti da sankcije nisu bez problema, pa čak i žrtava. Nestašice i povećanja cijena izazvane sankcijama unistiće američku i evropsku ekonomiju.

Pročitajte još

Prema mišljenju Kishore Mahbubani sa Asia Research Institute – National University of Singapore’s, lekcija za američku strategiju iz rata Rusije u Ukrajini je jednostavna. Geopolitički pragmatizam je bolji u držanju mira nego moralno apsolutističkog stava da svaka zemlja treba biti slobodna i da sama bira sudbinu bez obzira na geopolitičke posljedice. Naravno da ruska invazija mora biti osuđena, ali i oni koji su nesmotreno zagovarali članstvo u NATO za Ukrajinu i ubrzali zapadne pošiljke oružja zemlji, takođe moraju snositi neku moralnu odgovornost za ukrajnsko stradanje, kao i za stvaranje masivne globalne nestabilnosti. Sva ta bol i patnja mogli su biti izbjegnuti da su saslušani oni koji su savjetovali geopolitički pragmatizam, uključujući i velike strateške mislioce, kao sto su G. F. Kennan i H. Kissinger koji su upozoravali na moguće posljedice.

Kritičari nove američke strategije upućuju i na nedostatak osmišljene dugoročne ekonomske politike i kapaciteta za modul pragmatične strategije usklađene sa onim iz azijskih država koje nemaju problema u njihovim regionalnim grupacijama, a podsjećaju i na jednu od temeljnih razlika između Evrope i Azije, na potpunu integrisanost kineske ekonomija u geo-ekonomski prostor Azije. Npr. trgovinska razmjena Udruženja zemalja jugoistočne Azije sa Kinom je 2020. bila skoro dvostruko veća od trgovine sa SAD. Izvor – World Bank.   

Epilog polemike bi mogao biti da je Evropa sporedna tema glavne pozorišne geopolitičke drame – Azije i da ratovi u Evropi neće odlučivati o budućnosti globalnog reda, mada dešavanja u Ukrajini imaju ograničeni uticaj; da Zapadni svijet traži novu ravnotežu kojom bi odgovorio za uspon Kine jer su geopolitički sporovi i bezbjednosne dileme koji utiču na globalni poredak, koncentrisani u Indo-pacifiku; da nova američka strategija zavisi od procjene strateških ambicija Kine i njenih opcija kao i resursa ostvarivanja i da kinesko osporavanje američkog privilegovanog položaja u Aziji nije upitno, ali su njihove namjere u zamjeni globalnog hegemona još uvijek upitne.

(MSc Branko T. Nešković, diplomata i publicista)

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu
Prihvati notifikacije