Ovako se ukratko može opisati apsurdna situacija koja već duže vrijeme vlada u Bosni i Hercegovini, zemlji čiji građani svaki dan pakuju kofere i odlaze u nepoznato, i koja, gledajući indeks percepcije korupcije, bilježi najgori trend u okruženju i treće najgore mjesto u Evropi.
U proteklih godinu dana u Bosni i Hercegovini je organizovano više protesta, ali iza rijetko kojeg su stajali građani ili sindikati.
Protestom na protest
Ako izuzmemo posljednje proteste građana, koji se dešavaju širom BiH zbog brutalnog ubistva Nizame Hećimović u Gradačcu, većinu protesta u zadnjih godinu dana organizovali su upravo političari. Da apsurd bude veći, iza nekih od tih protesta stajali su čak i oni koji čine vlast, protestujući tako sami protiv sebe.
Od protesta zbog izbornih rezultata, koja su u tri navrata u Banjaluci krajem prošle godine organizovali predstavnici opozicije, preko kontraprotesta koje je organizovala vladajuća većina u Srpskoj, kako bi pokazala svoje “mišiće”, pa do ovih posljednjih u Banjaluci, iza svih njih stajali su političari.
Tako je gradonačelnik Banjaluke, Draško Stanivuković, prekjuče u centar Banjaluke izveo stotinak zaposlenih u Gradskoj upravi i svoje simpatizere, kako bi spriječili uvođenje „Autoprevoza“ u posjed parkinga i dijela Vidovdanske ulice.
Dan kasnije, proteste je organizovao i njegov politički rival, predsjednik Gradskog odbora SNSD Banjaluka, Vlado Đajić, zbog poskupljenja parkinga u Banjaluci, izvevši na ulicu stotinak simpatizera ove stranke. Paradoks leži u tome što je riječ o stranci koja drži sve poluge vlasti u Srpskoj, dok je u najvećem gradu RS dio vladajuće većine. Podršku su mu pružili i pojedini odbornici i partneri iz vladajuće koalicije, koji su, takođe, dio većine u Banjaluci.
Dakle, stranke koje čine vlast u Banjaluci i Srpskoj protestuju zbog odluke gradske vlasti da digne cijenu parkinga u najvećem gradu Srpske!
Apsurdima nikad kraja
Time u Banjaluci već nekoliko dana političari koji su u vlasti protestuju, dok građani većinski ćute i ignorišu sva ova dešavanja.
I tu nije kraj paradoksima. Prije dva dana smo u Sarajevu mogli da vidimo gradonačelnicu Benjaminu Karić, koja je došla na protest organizovan zbog brutalnog ubistva u Gradačcu, da bi na njemu objavila 16 zahtjeva federalnim vlastima koji se odnose na borbu protiv nasilja, prvenstveno nad ženama.
Ništa tu ne bi bilo čudno da Karićeva nije kadar SDP BiH, stranke koja čini vlast kako na federalnom, tako i na nivou BiH.
Politički analitičar Velizar Antić ističe da ne treba da čude paradoksi koji se dešavaju kod nas jer su građani već odavno prilično pasivni i ponašaju se u skladu sa pričom o kuvanoj žabi.
– Nas je ova vlast polako „kuvala“ i polako privikavala da su neke stvari koje nisu normalne u stvari normalne i da, eto, „tako sistem funkcioniše“. Tako su naši građani polako pristajali na neke nenormalne pojave i danas o njima više niko ne razmišlja kao da su nenormalne. Najbolji primjer je partijsko zapošljavanje – kaže Antić za Srpskainfo.
Dodaje da svi vide i znaju da se 99 odsto zapošljavanja u državnim institucijama dešava preko političke parije, ali s druge strane, to je postalo toliko “normalno”.
Otupjeli narod
Takav vid zapošljavanja, kako dodaje Antić, građani su prihvatili kao nešto sasvim logično. On ističe da su se na ovaj način, laganog privikavanja na nenormalnost, otupili i mehanizmi građana i volja i snaga za bilo kakvim otporom ili protestima.
Antić smatra da kod nas u društvu danas prolaze neke stvari koje ne bi tako lako prošle prije 15 godina.
– U to vrijeme bi se podiglo mnogo više građana i izašlo na ulice, protestovalo i tražilo neka svoja prava. Danas smo skoro pa potpuno skuvani, kao ona žaba iz priče, i jako je teško očekivati neki veći angažman i protest građana u vezi s bilo kakvim njihovim pravima – navodi Antić.
S druge strane, kako objašnjava, političari žive od naroda i njihove podrške.
Uvijek vole da su u centru pažnje i da su, ističe Antić, kamere non-stop uperene prema njima.
– Iz tog razloga se nalaze i tamo gdje bi trebali da budu, ali i tamo gdje njima nije mjesto. Posebno bode oči upravo ova situacija gdje se političari koji su u vlasti, dakle oni koji imaju sve poluge moći u svojim rukama da upravljaju ovim društvom, ponašaju na takav način kao da su njima uskraćena neka prava koja oni mogu da ostvare samo na ulici organizujući proteste – kaže Antić.
Od sebe prave žrtve
On kaže da je više razloga zašto se tako ponašaju.
Pored onoga već navedenog, da vole da su u centru pažnje i uvriježenog mišljenja da je i loš marketing u stvari dobar marketing, Antić vjeruje da ovakvim ponašanjem od sebe prave nekoga ko je žrtva.
Ističe da se političari postavljaju u ulogu nekoga kome su uskraćena prava i nekoga ko jedino na ulici može ta prava da ostvari, što je potpuno apsurdno.
– Upravo oni imaju mehanizme moći koji nisu dostupni svim građanima i sve te zahtjeve koje promovišu na skupovima mogu mnogo lakše od građana da ostvare kroz institucije sistema. Takođe, na ovaj način se oni ograđuju od odgovornosti koju sa sobom nosi pozicija koju obavljaju, jer građani upravo od vlasti traže i rješenja za probleme i njima, na kraju, ispostavljaju i račun za sav nerad i loše poteze – navodi Antić.
Međutim, kako ističe on, ukoliko se političari ponašaju na ovakav način, da oni sami organizuju proteste i da se postavljaju u ulogu nekoga ko nema snage i moći da rješava probleme, dobar dio odgovornosti za ovakvo stanje u društvu prebacuju sa sebe na nekog drugog.
Antić smatra, takođe da je jedan od razloga i taj da svoje birače i saradnike stalno drže na oku i provjeravaju njihovu podršku i lojalnost.
– Što se veći broj građana pojavi na njihovim protestima oni time šalju sliku i ostalima da imaju veliku podršku i da su upravo stvari koje oni rade naišle na veliku podršku građana. Svi znamo da su više od 90 odsto onih koji su došli na njihove proteste građani koji prosto moraju tu da se pojave jer im posao, tender, projekat i slično zavisi od podrške političarima na vlasti – zaključuje Antić.
Nema spontanosti bez dobre organizacije
Politički analitičar Nebojša Tojagić ističe da su odavno protesti prestali biti spontani izraz nezadovoljstva građana, ako su to kroz istoriju ikada i bili.
– Pri tome mislim na velike, masovne proteste, a ne na manju grupu ljudi koja se buni protiv nečega. To je izuzetak koji potvrđuje pravilo da je za bilo kakav protest potrebna dobra terenska organizacija, finansijski i tehnički resursi, poput organizacije prevoza do mjesta protesta, služba obezbjeđenja ili redari, po potrebi – voda ili sokovi, te već tradicionalni sendvič, pripremljeni transparenti, mediji koji će uvećati ili umanjiti broj ljudi na protestima, jasne uloge govornika… – navodi Tojagić za Srpskainfo.
Ukoliko svjedočite takvom protestu, kako kaže on, znajte da iza njega stoji ili stranka ili neka obavještajna služba.
Tojagić smatra da nijedna spontana grupa građana nije u stanju dostići taj stepen organizacije, posebno zbog rizika da ti protesti, ma koliko opravdani bili, ne prerastu u nerede i haos.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu