I tako dok se mještani banjalučkog naselja Kuljani danima bore sa vodom i kanalizacijom koja im izbija po dvorištu, gore negdje, u udobnim foteljama, raspravlja se o tome ko će s kim da sarađuje, ko je izdajnik, ko patriota i ko će u moru neradnika biti najbolje nagrađen.
Iako narod masovno napušta Bosnu i Hercegovinu, preduzeća tonu u dugove, demografska slika je sve lošija, a standard još gori, niko ne razmišlja da preuzme odgovornost i povuče se iz politike koja im očito ne ide, jer da ide, mi se ne bi bavili ovim. Ljudi koji su se povukli iz politike mogu se nabrojati na prste jedne ruke, dok je onih kojima ne pada na pamet da napuste fotelju na stotine.
Međutim, kada bolje razmislimo, zašto bi se povlačili?
Zašto bi se jedan parlamentarac ili ministar, nesposoban da radi išta drugo, odrekao te funkcije koja mu je samo usputna, kada na namještenim tenderima može da zaradi milione? Zašto bi ga bila briga za probleme malih građana koji su u njhovim životima najnebitnija bića kojima manipulišu kako hoće?
Riječi moral, poštenje, odgovornost i pravda odavno ne postoje u njihovom rječniku, dok ostavke ne dolaze u obzir. Kako sebe pogledaju u ogledalo osobe koje odeberu da kupe limuzinu novcem koji bi mogao riješiti probleme čitavog jednog naselja? Spavaju li mirno oni koji zarađuju na bolesnoj djeci i ljudima, oni koji su im podmetnuli najlošije pelene da bi oni zaradili? Šta o sebi misle oni kojima je bitnije da grad ima saksije, nego selo vodu?
A šta nama ostaje?
Da nakon što se čitav dan borimo sa prekovremenim satima, kući vozimo po raspalim putevima, razmišljamo da li ćemo imati dovoljno za ljekara, uljučimo TV i vidimo kako ih uopšte nije sramota da govore kako smo stabilni i kako nam nikad nije bilo bolje.
Jeste, njima nikad nije bolje, jer njima ide novac, a narodu fekalije.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu