Uz prisustvo velikog broja građana i najvišeg rukovodstva Srbije i Republike Srpske, podsjećanje na zločinačku akciju „Oluja“, u kojoj je prije 31 godine protjerano skoro kompletno srpsko stanovištvo iz Like, Korduna i Banije izazvalo je snažne emotivne reakcije ne samo među prisutnima, već i u cjelokupnoj srpskoj javnosti.
S druge strane, Hrvatska danas već tradicionalno proslavlja godišnjicu „Oluje“ koja je, prema tumačenju tamošnjih vlasti, „veličanstvena“ pobjeda nad srpskim „okupatorima“.
Komentarišući još jednu komemoraciju povodom srpskih stradanja u Hrvatskoj, v. d. direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, Viktor Nuždić, istakao je da srpski narod nikad neće znati koliki su bili njegovi demografski gubici i koliko bi danas bilo Srba da nije bilo NDH, zločina počinjenih nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata i u ratnim godinama od 1991. do 1995. godine.
– Kada se govori o Republici Srpskoj Krajini i nastavku “Oluje”, moramo uzeti u obzir potpuno protjerivanje Srba s ovih područja. Moramo praviti povezanost sa Drugim svjetskim ratom. Čak ni ta ideologija NDH nije potpuno istrijebila Srbe sa ovih područja, a danas, nakon “Oluje”, Srba na tim područjima gotovo da nema. Demografska slika obje Krajine u potpunosti je izmijenjena – istakao je Nuždić.
Dodao je da se danas slobodno može reći da je na prostorima današnje Hrvatske došlo do potpunog etničkog čišćenja srpskog naroda.
Direktor Dokumentaciono-informacionog centra „Veritas“, Savo Štrbac, ističe da je čak i danas, 31 godinu nakon tragičnih događaja koji su doveli do etničkog čišćenja Srba iz Krajine, teško prognozirati kada će doći do trajnog i konačnog pomirenja između Srba i Hrvata.
– Približavanja između dva naroda nema, nego udaljavanja. Trenutni odnosi između Srbije i Hrvatske udaljeniji su nego za vrijeme rata, kada se pucalo i ubijalo s jedne i druge strane – kaže Štrbac za Srpskainfo.
Dodaje da je on, kao svojevremeni predsjednik Komisije Vlade Republike Srpske Krajine (RSK) u ratnim vremenima imao u prosjeku dva sastanka sedmično sa Hrvatima i Bošnjacima po raznim humanitarnim pitanjima.
– Sastajale su se delegacije RSK i Hrvatske u Ženevi i mnogim drugim mjestima, a sada vidite da nema nikakve saradnje – ističe Štrbac.
Pogledi između Srba i Hrvata o ratnim događajima s kraja prošlog vijeka, prema njegovim riječima, i dalje su „veoma udaljeni“.
– To je tako jer svaka strana ostaje ukopana u svojim narativima. Hrvatski narativ je da su oni izveli „odbrambenu“ operaciju i oslobodili „okupirani“ prostor od zlih, nevaljalih i prljavih Srba, pa to danas slave kao najveću pobjedu u istoriji Hrvata. Kod Srba je, s druge strane, potpuno drugi narativ. Mi smatramo da se tu radilo o građanskom ratu jer su se krajiški Srbi pobunili protiv revizije istorije, rehabilitacije ustaštva, povratka ustaške ikonografije i vokabulara, kao i straha zbog iskustava iz Drugog svjetskog rata. Srbi su se digli na ustanak protiv takve vlasti – navodi Štrbac.
Iako je od završetka posljednjeg rata prošlo više od tri decenije, Štrbac ističe da ne postoji „popuštanje ni sa jedne strane“ o ratnim događajima.
– Naprotiv, djeluje da se još dublje ukopavamo u rovove. Do pomirenja Srba i Hrvata doći će onda kad napravimo jedan udžbenik istorije iz kojeg će učiti djeca na svim stranama na ovim prostorima – smatra Štrbac.
Na pitanje kada bi, prema njegovoj procjeni, moglo doći do toga, on odgovara da „ne vidi svjetlo na kraju tunela“.
– Treba težiti ka tome, inače ćemo otići do đavola i idemo ka nekim novim sukobima. Na ovim prostorima ništa nije završeno niti zacementirano. Sve je moguće – zaključuje Štrbac.
Prema evidenciji “Veritasa”, u hrvatskoj zločinačkoj akciji „Oluja“ poginula su i nestala 1.904 Srbina, među njima 1.250 civila, od kojih su oko tri četvrtine bile stariji od 60 godina. Među žrtvama je i desetoro djece mlađe od 14 godina i 566 žena.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.