Svaki od više od 250.000 prognanih Srba iz Republike Srpske Krajine nosi svoju golgotu, ali ih sve povezuje nepregledna, prašnjava kolona traktora, plač djece, miris paljevine i strah koji je ledio krv u žilama.
Dok se tuga iznova budi, društvene mreže preplavio je potresan video-snimak koji je u potpunosti slomio i najtvrđa srca.
U njemu jedan od nevoljnika iz 1995. godine drhtavim glasom opisuje strahote koje je preživio bježeći sa porodicom od “Oluje”:
– Danas je treći dan kako se izvlačimo iz hrvatsko-muslimanskih ofanziva, nekako smo uspjeli da se izvučemo od artiljerije i ispred svega. I kad smo pomislili da smo se izvukli, rekoh hajde malo da pojedemo, jer tri dana nismo ništa jeli ni pili. Popijemo kafu tu, skuvali smo kod ljudi, i onda smo htjeli da krenemo gore, prema izvoru, da popijemo malo ledene vode. Ja sam otišao da upalim traktor, kad je doletio avion, neki MIG, nisam uspio da vidim tačno… Naletio je iz pravca Zagreba i preletio preko nas, a u povratku je bacio granatu i ubio mog rođenog brata na mjestu, mamu, brata od ujaka, moje dvoje maloljetne djece… Mali je imao 10 godina – smogao je snage da kaže prije nego što se, grcajući u suzama, okrenuo od kamere.
Njegove riječi, prekinute jecajima, krik su svih koji su u jednom danu izgubili dom, mir, zavičaj i najmilije.
Žrtvama “Oluje” vrijeme nije izliječilo rane i nikada to neće ni moći, prenosi Kurir.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.